Projektovani stečaj, način prevazilaženja velikih dugovanja, bez opasnosti likvidacije poslovnog subjekta bio je proračunati izlaz iz krize, ali je podrazumijevao jasno i transparentno suočavanje s tadašnjim stanjem i mogućim posljedicama.
Mostarska kompanije, nažalost, nastavila je s klasičnom metodom vlastitog zavaravanja te je doživjela naglo gašenje struje 10. jula, a kasnije i otpuštanje radne snage u dvije ili tri faze.
Najčešće se rješenje tražilo od najvećeg pojedinačnog vlasnika Vlade Federacije BiH, a kao mantra ponavljalo se zahtjev da Vlada krene ispunjavati aneks 8. sporazuma iz 2013. godine koji je definisao subvencionisanje cijena električne energije.
Analitičari su problem znali uočiti i negdje drugo. Ekonomski analitičar iz Hrvatske Andrej Grubišić kao najveći problem mostarske kompanije vidio je vlasničku strukturu i način donošenja ključnih odluka.
Čim imate puno vlada i javnih organa koji polažu pravo na vlasništvo nad nečim najčešće ćete dobiti kilavo dijete. Mostarski Aluminij se savršeno uklapa u taj obrazac. Iako mnogi krive ponajviše neku navodnu visoku cijenu struje, ja bih rekao da je suštinski problem te kompanije njena vlasnička struktura – kazao je Grubišić.
Javna je tajna da se Aluminij godinama tretirao kao kompanija u kojoj dominantnu ulogu ima HDZ BiH, onda i ne čudi da je po gašenju proizvodnje to bila adresa gdje su nezadovoljni radnici pronašli krivce.
Gnjev radnika prvi čovjek HDZ Dragan Čović amortizovao je ulaskom u tzv. krizni savjet, a oba federalna partnera u vlasti djelovala su poprilično usaglašeno. Čović je obećao pokretanje proizvodnje, premijer Fadil Novalić “prepakovanje” kompanije, a ministrica Milićević iskreno priznala kako je Vlada radila uzaludne postupke spašavanje Aluminija.
– Sva imovina Aluminija je pod hipotekom. Ne može se ići u stečaj bez namirenja obaveza i stečajne mase. To je specifičnost Aluminija i sada je faza da se mora vidjeti proces restrukturiranja, dokapitalizaciije kroz strateške partnere i mogućnosti ili oživljavanja ili je tek tada stečaj – kazala je sredinom jula Milićević.
Stečaj je krajem decembra počeo pominjati i premijer Novalić, a Nadzorni odbor prethodno je donio odluku o ukidanju ljetošnje sistematizacije radnih mjesta te uručenja otkaza preostalim radnicima.
I oni koji su ove godine vjerovali da će kompanija preživjeti, proizvodnja biti ponovo pokrenuta, a strateški partner pronađen – izgubili su nadu. Strateški partner, od kojeg se naivno očekivala kupovina kompanije i pokrivanje dugova od preko 400 miliona KM, sad nudi iznamljivanje pojedinih pogone, a dugove niko i ne spominje.
Sunovrat Aluminija osim otkaza radnicima te negativnih posljedica po vanjskotrgovinsku bilancu BiH najviše je pogodio Elektroprivredu HZHB kojoj je sredinom ove godine mostarska kompanija dugovala 293 miliona KM.
Elektroprivreda, zbog prirode svog djelovanja, ne može doživjeti gašenje, ali da će joj naredna 2020. godina biti teška nije uopće upitno.
(Klix)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu