Međutim, nerijetko se dešava da, samo što ga iz radnje donesu kući, ustanove da je njihov frižider oštećen ili nakon par mjeseci krene da šteka ili jednostavno prestane da radi. Njegovog vlasnika najprije presiječe da je utaman bacio onolike pare, ali ga osokoli garancija koju, za ne daj bože, čuva kao oko u glavi.
Ali, badava i garancija i sva ubjeđivanja da je dao i crno ispod nokta za taj prokleti frižider; trgovci uglavnom neće ni da čuju za vraćanje para ili zamjenu proizvoda novim, „velikodušno“ nudeći nekakav servis i popravku.
Nemajući kud, odnosno, ne znajući koji postupci mogu da ih spasu da ne prođu kao bos po trnju, naši građani pristaju na ponuđeno, proklinjući i bijedu u kojoj žive, i sve trgovce, i sve električne aparate ovog svijeta.
Međutim, ima i onih koji veoma dobro znaju šta im je činiti kad osioni trgovac pokuša da ih ubijedi da proizvodu koji su netom kupili treba samo „mala popravka“. Oni, kao prvo, znaju da se originalni fiskalni račun ni za živu glavu nikome ne daje, jer bez njega im ni u jednoj radnji ni „dobar dan“ neće reći.
Dalje, na šuplje trgovačke priče odgovoraju sa: „Hoću knjigu žalbi, ne knjigu reklamacija koju ste mi poturili pod nos, a koja ništa ne znači!“ Prodavac se nije ni snašao od prvobitnog šoka, a mušterija ga već bombarduje sa: „Hoću svoj primjerak zapisnika iz knjige žalbi!“ Ovaj za pultom sve bi da sjedne na stolicu da malo dođe sebi, kad čuje: „Pozivam se na član 26 Zakona o zaštiti potrošača i tražim povrat novca!“ Opet, sve se nada da će kupac napraviti neku grešku, pa će se vratiti na priču o popravci, kad zagrmi kao sto gromova: „Obratio sam se i udruženju potrošača, a slučaj ću prijaviti i tržišnoj inspekciji!“
Da samo vidite kako trgovac brzinom munje otvara kasu iz koje prosto vrca taman onoliko para koliko je falični proizvod koštao.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu