Povod je bio izvještaj o poslovanju „Šuma RS“ u posljednjih šest mjeseci, koji je pokazao da su šumari oborili rekord uspjeli su da usjeku maksimalan gubitak u minimalnom vremenu i tako postigli najkastrofalniji rezultat u inače katastrofalnoj istoriji ovog javnog preduzeća. Tako bar ispada po „papirima“, mada upućeni kažu da je stvarnost malo drugačija – još grđa od zvaničnih izvještaja.
Premijerova izjava, u stilu “sklonite se, nećemo vam ništa”, osim što je medijski bučna, prilično je … hajde da to nazovemo pristojnim eufemizmom – kontroverzna. Zašto premijer neće da, kako je rekao, „uđe u procedure utvrđivanja gubitaka“! To mu je valjda posao?! Možda zato što neće, jer mu to i nije zadatak, bar ne u ovom trenutku. Možda zato što ne može? Ili što nema s kim i s čim? Ili…
I zašto premijer poziva direktore gubitaše da se, nakon što su, valjda, smotali pare u džep, elegantno izvuku tako što će „sami otići“? Možda zato što im, da prostite, ne može ništa.
Premijer je još poručio: „Nećemo trpjeti gubitke i nećemo trpjeti bahatost pojedinih direktora šumskih gazdinstava“. Nećemo, čestiti premijeru, ako ne moramo! Nećemo, dakako, ali ipak trpimo. Jer smjene većine prozvanih gubitaša bile su, navodno, spakovane još prije dva i po mjeseca. Pa šta? Pa ništa.
Premijer je još rekao da očekuje od „Šuma RS“ ne samo da obezbijede plate zaposlenima i da ne knjiže minuse, nego da Republici Srpskoj, koja je vlasnik 1,3 miliona hektara šuma, donese neku zaradu. Očekuje, reče premijer, da se u budžet sliva novac od dividendi, „kao u svakoj normalnoj državi“. Premijer reče „kao u svakoj normalnoj državi“.
Premijer je, takođe, zatražio „dubinsku kontrolu“ do posljednjeg šumara i posljednjeg panja, što, priznaćete i nije baš premijerski posao.
Priča premijerova odjeknula je kao rika razjarenog lava, negdje usred šume na Romaniji. Nekima zastrašujuće, upućenima pretjerano, neprilagođeno, nadrealno, pa i (tragi)komično. Skeptici čak kažu da nas je premijer Višković podsjetio na onog „strašnog“ MGM lava, koji najavljuje filmove razne, pa čak i crtaće. I kojeg se više ni djeca ne boje.
Ko je u pravu? Vidjećemo. Odgovor zavisi od toga koliko će direktora u narednih nekoliko dana podnijeti ostavke. I koliko će njih biti smijenjeno. I da li će se nakon smjena “ući u procedure dokazivanja gubitaka”.
A možda uopšte nije štos ni u premijeru, ni u direktorima, ni u, ni prvim ni posljednjim, izgubljenim milionima. Možda, jednostavno, dok lav riče, karavani prolaze. I s njima na desetine miliona.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu