Cilj je bila “zlatna noga”, stopalo ne veće od 10 centimetara, koje su tadašnji Kinezi (u XVII vijeku) smatrali privlačnim i dostojnim ženidbe.
Bolovi koje su ove djevojke trpile bili su strašni i konstantni. Trajali su godinama.
Namjenski su pretvarane u bogalje kako bi postale statusni simboli. Jedini muškarci koji su mogli sebi da priušte žene koje svuda moraju da se nose i ne mogu da rade su bili bogataši. Kuća puna ovakvih žena pokazivala je da neko ima toliko novca da može sebi da priušti žene kojima je jedina funkcija da budu dekoracija i majke.
Ove nesrećne žene su navodno imale zanosan hod, a to je zapravo bilo njihanje, koje je omogućavalo bilo kakvo kretanje, jer normalan hod nije bio moguć. Takvo geganje proglašeno je za vrhunac ženske privlačnosti.
Djevojčice su najčešće sakatile rođene majke u želji da ih što bolje udaju, a najgore su prolazile one iz siromašnih porodica, jer uz svu muku nisu imale adekvatnu njegu.
Postojalo je šest “kalupa” koji su se koristili za vezivanje stopala.
Užas.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu