To je zaključak zasnovan na brojnim slučajevima u kojima su Bošnjaci i Hrvati oslobođeni pred Sudom BiH za očigledne zločine nad Srbima u proteklom ratu ili najveća srpska stratišta uopšte nisu procesuirana.
Masovna ubistva Srba u Sarajevu, ubistvo 33 Srba u selu Čemerno u Kneževu, Dobrovoljačka ulica, Tuzlanska kolona, ubistvo 59 Srba u Jošanici u Foči, masovni zločini u Mrkonjić Gradu… samo su neka od velikih srpskih stratišta koja još nisu procesuirana ili presude nisu pravosnažne.
Da li je razlog za to samo politički uticaj na Sud i Tužilaštvo ili ima i do loših optužnica i neorganizovanog pristupa institucija Srpske prema vlastitim žrtvama i svjedocima zločina? Dugogodišnji advokati pred Sudom BiH, sa kojima smo razgovarali, kažu da je opšti utisak da u pravosuđu BiH postoje različiti kriterijumi u procesuiranju i presuđivanju na štetu Srba, a koje su naslijedili od Tribunala u Hagu.
Jer, kada su u pitanju najteži oblici krivičnih djela iz oblasti ratnih zločina (genocid i zločin protiv čovječnosti) te dvije kvalifikacije su rezervisane samo za srpske optuženike – kaže za Srpskainfo advokat Miodrag Stojanović.
Kao drugi razlog duplih aršina navodi da su sve nadležne službe RS zakazale u radu na pripremi i dokumentovanju počinjenih ratnih zločina – ili su zakasnile ili nisu uradile onako kako je potrebno „ostavljajući prostor tužiocu da bude maliciozan ili da beskonačno odugovlači s predmetima“.
– Druga strana je bila pripremljenija u optuživanju osoba srpske nacionalnosti. Nekada AID, istražne sudije, a sada SIPA pripremali su materijale za optuženje Srba. Mi se sada susrećemo s tim posljedicama. Treće, pogledajte izjavu tužioca Janjića poslije oslobađanja Orića. Ili Janjić nije tužilac ili Sud BiH ne treba da postoji. Šta je istina? Zašto sudije Vukoje nema na objavljivanju presude Oriću? Da li je to početak polarizacije po nacionalnom ključu u Sudu i Tužilaštvu? To postaje vrlo indikativno – zaključuje Stojanović.
Advokat Slobodan Perić smatra da se protiv nakaradne prakse Suda i Tužilaštva BiH „jedino može boriti na tom sudu, a ne zapaljivim izjavama u medijima, kojima se u Sudu BiH smiju“.
– Orića treba uporediti s Dušanom Jankovićem, koji je dobio 20 godina robije zato što nije spriječio pripadnike interventnog voda da učine zločin. Orić, čak i da nikog nije ni dotakao, bio je komandant 28. divizije, koja je ubila 2.500 Srba. Muslimanima i Hrvatima sude po starom zakonu i u tim predmetima treba dokazi da je baš on izvršio zločin. Srbima sude po novom KZ i dovoljno je da bude viđen na mjestu zločina, pa da bude osuđen – kaže za Srpskainfo Perić.
Tvrdi da se godinama pokušava boriti protiv takve prakse pravosuđa BiH, što ga je nedavno koštalo 3.000 KM kazne zbog nepoštovanja Suda kome je u dopisu naveo da „sudi po političkim instrukcijama“ i da „nijedan dokaz, kada su Srbi žrtve, nije dovoljan“.
– O tome sam obavijestio sve ove naše koji se slikaju i komentarišu pravosuđe BiH i niko me nije htio podržati. Inače, odbrane Srba su prepuštene advokatima koje ne plaća niko osim BiH po službenoj dužnosti. Ako me pitate za optuživanje Bošnjaka i Hrvata, sada su nešto počeli da rade, ali ni to ne daje rezultate zato što često rade ljudi koji imaju dobru volju ali nemaju praksu na Sudu BiH. Naša politika bi trebalo da nam pomogne u borbi protiv lažnog prikazivanja uzroka rata – tvrdi Perić.
Direktor Republičkog centra za istraživanje rata Milorad Kojić kaže za Srpskainfo da su institucije RS do sada podnijele 1.100 izvještaja i dopuna izveštaja za zločine nad Srbima, da i dalje stoje na raspolaganju pravosuđu, ali da se u predmetu može postupati samo po nalogu tužioca.
– To je problem sa Tužilaštvom koji možda može da dovede do nekvalitetne optužnice. S druge strane, Sud BiH osuđuje Srbe na dugotrajne zatvorske kazne, a Bošnjake na kazne ispod zakonskog minimuma. Uporedite dvije konketne situacije za koje postoje predmeti. Bošnjak za trostruko silovanje Srpkinje dobije tri godine zatvora, a Srbin za jednostruko silovanje Bošnjakinje biva osuđen na 10 ili 12 godina. Sud ne primjenjuje praksu na isti način, iako se zna pozivati na praksu. Očigledno je da Sud i Tužilaštvo BiH rade u interesu provođenja politika koje žele da prikažu Srbe kao zločince, kao genocidan narod, kako bi proveli politiku iz devedesetih. To je BiH, zemlja bošnjačkog naroda – zaključuje Kojić.
Prema njegovim riječima, tek prije nekoliko godina promijenila se praksa da se sudi visokopozicioniranim ličnostima u Bošnjaka, poput Mahmuljina ili Dudakovića, ali se presude tek očekuju.
Oslobođeni pred Sudom BiH:
- Ferid Hodžić, komandant TO Vlasenica. Teretio se za zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika na području Vlasenice.
- Naser Orić i drugi. Teretili su se za zločin protiv ratnih zarobljenika na području Srebrenice i Bratunca.
Osuđeni:
- Ramiz Avdović, komandir obezbjeđenja u logoru „Viktor Bubanj“. Osuđen za ratni zločin protiv civilnog stanovništva na tri godine.
- Ivan Zelenika i drugi. Zelenika je bio upravnik zatvora u Vojnoj ambulanti bivše JNA u Mostaru, Edib Buljubašić zamjenik komandanta kasarne „Dretelj” i drugi nižerangirani pripadnici HOS. Osuđeni su za zločin rotiv čovječnosti na području Herceg-Bosne i to Zelenika i Buljubašić na po šest godina, a ostali na pet odnosno sedam godina.
Suđenja u toku:
- Mustafa Đelilović i drugi, za ratni zločin protiv civilnog stanovništva na području opštine Hadžići 1992. godine.
- Safet Mujčilović i drugi za ratni zločin protiv civilnog stanovništva na području opštine Kladanj-Stupari 1992. Nepravosnažnom presudom svi su oslobođeni.
- Atif Dudaković i drugi za zločin protiv čovječnosti na području zapadne Krajine 1995.
- Edhem Godinjak i drugi za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika na području Trnova 1992.
- Sakib Mahmuljin, komandant 3. korpusa tzv. Armije RBiH za zločin protiv civila i ratnih zarobljenika na Ozrenu 1995.
- Ibro Merkez i drugi, za zločine protiv civilnog stanovništva na području Goražda 1992 – 1993.
- Ahmet Sejdić, komandant Prve višegradske brigade, tereti se za zločin potiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika na području Višegrada, Goražda i Rudog.
- Dragan Vikić i drugi, za zločin strijeljanje osam pripadnika JNA u Sarajevu 1992.
- Đuro Matuzović i drugi, za zločin protiv čovječnosti na području Orašja 1992-1993.
- Jadranko Šaran i drugi, za razni zločin protiv civila na području Bosanske Krupe 1995.
(Podaci Republičkog centra RS za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu