Važi za jednu od najvećih slava u Srbiji i za njega se vezuje veliki broj narodnih običaja i vjerovanja.
Mitrovdan je praznik posvećen Dimitriju Solunskom, antičkom zapovjedniku Soluna koji je odbio da izvrši naređenje cara Maksimilijana o progonu hrišćana i javno je propovjedao tu vjeru kao jedinu pravu. Zbog toga je bačen u tamnicu gdje je mučen i pogubljen. Tajno je sahranjen, a prema predanju, njegov grob je odisao bosiljkom i smirnom, pa je zbog toga prozvan Mirotočivi.
Nekada je Mitrovdan bio poznat i kao dan kada su se hajduci rastajali da bi negdje prezimili zimu i ponovo se sastali na Đurđevdan sljedeće godine. Zato se u narodu kaže: “Đurđev danak hajdučki sastanak, Mitrov danak, hajdučki rastanak”.
Navodno se po vremenu na Mitrovdan može zajključiti i kakva je zima. Postoji i vjerovanje da uoči Mitrovdana moraju da budu završeni svi veliki poslovi, naročito veliki radovi na polju i druge stvari koje se rade napolju, tako da se dan pred praznik i na sam praznik ne rade teški fizički poslovi.
Običaji na Mitrovdan
U našem narodu se vjeruje da na Mitrovdan svako treba da ostane kod svoje kuće i da ovo nije dan za primanje gostiju. To ne važi za one koji slave ili idu na slavu kod rodbine ili bliskih prijatelja, ali i oni moraju da obavezno noće kod svoje kuće. Vjeruje se da će onaj koga mitrovdanska noć zatekne van doma, preko cijele godine noćivati i “smucati se” po tuđim kućama, piše Blic Žena.
Uz to, u Srbiji postoji i vjerovanje da na Mitrovdan ne treba grditi djecu, koliko god da su pogriješila, jer će navodno onda cijele godine biti nestašna. U Šumadiji seljaci u svaki ugao sobe stave belutak, da ih brani od miševa. Žene na ovaj dan ne diraju vreteno, češljeve i makaze.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu