Sudbine

"SVE JE MOGLO BOLJE" Ivan Bekjarev je ostavio uloge kao svjedočanstva O VELIKOJ SLAVI

Čuveni glumac Ivan Bekjarev umro je juče u Beogradu, u 74. godini. Glumac se prije 12 dana zarazio korona virusom, a prije desetak dana pogoršalo mu se zdravstveno stanje.

"SVE JE MOGLO BOLJE" Ivan Bekjarev je ostavio uloge kao svjedočanstva O VELIKOJ SLAVI
FOTO: DRAGAN KUJUNDŽIĆ/TANJUG

Iako je iza sebe ostavio brojne neprevaziđene uloge koje svjedoče o njegovoj slavi i talentu, Ivan je do samog kraja ostao skroman.

– Da mi je neko na početku rada ponudio ovakvu karijeru, prihvatio bih je objeručke. Ali danas, nakon toliko godina, vjerujem da je sve moglo biti bolje. Neko je davno rekao da biti zadovoljan znači biti glup – rekao je o svojevremeno za Avaz.

Slavi glumac je tada poručio da nije neki genije da bi druge savetovao, ali je za kraj razgovora izabrao poruku iz naslova knjige autora Vase Popovića: “Volite se, ljudi”.

Bekjarev je prošlog mjeseca dao poslednji intervju za Blic, gdje je pričao o nepravdi kojoj je svedočio, kako je isticao.

– Razočaran sam što me sve manje zovu, a i kad pozovu, nude uloge koje moram da odbijem. Nisam odbio toliko uloga za cijelu karijeru koliko u posljednjih godinu dana. To su tako ponižavajuće uloge, maltene svaki statista može da ih odigra. Ponešto i prihvatim, ali sam se pokajao za mnoge uloge. To je strašno, a tek kad dođemo do pitanja visine honorara, tek onda je sve sramno. Toliko je naš posao obezvrijeđen, da nemam riječi. To je nikad gora situacija – iskren je bio Bekjarev, i govorio kakve su uloge u pitanju:

– To su uloge ispod svakog glumačkog dostojanstva. Nude mi, recimo, da kažem dvije rečenice u nekoj seriji, koje može svaki statista da odigra, ne treba im školovan glumac za tako nešto. Onda još plus honorar koji je toliko bijedan, da nemam riječi. Strašno je to, ali mislim da je malo tome doprinijela i hiperprodukcija glumaca. Svako selo maltene ima svoju akademiju, i ti glumci prihvataju sve i svašta za nikakve pare i ruše nam cijenu našeg rada.

– Ranije se znalo, odeš u bilo koje pozorište i znaš zbog kojih si glumaca otišao. Sad kad odeš, gledaš iste glumce svuda, u najboljim ulogama. Pa da li je moguće, a hvalimo se da imamo mnogo dobrih glumaca, što i jeste tačno. Ta izjava me i dalje košta, ali ću je ponoviti, to je jedan klan protiv kojeg sam ustao i zato me vjerovatno ne zovu. Isti glumci su svuda – odete na premijeru filma, tu su ti glumci, odete kući, gledate TV seriju, isti glumci, presjeku reklame seriju, opet ti isti glumci, ama zaboga, ima li boga – zabrinuto je poručivao Ivan.

FOTO: Z.ILIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: Z.ILIĆ/RAS SRBIJA

Ivan Bekjarev rođen je 6. aprila 1946. godine u Beogradu. Roditelji Bekjarevog potiču iz Makedonije. Otac Georgi (Đorđe) je pred Drugi svetski rat došao u Beograd, a majka Radmila (porijeklom iz Đevđelije) je u Beograd došla 1945. Ivanov otac je prije rata posrbio svoje prezime u Bećarević, ali ga je nakon Ivanovog rođenja ponovo promijenio u Bekjarev, kako bi izbjegao neprijatnosti pošto se tako prezivao Boško Bećarević, šef beogradske Specijalne policije koja je sarađivala sa Nemcima tokom rata. Ivanov otac je 1952. službeno premješten u Kraljevo. Poslije završteka osnovne škole, Ivan je upisao Šestu beogradsku gimnaziju, a zatim i Fakultet dramskih umetnosti. Za prijemni na fakultet spremali su ga Mića Tomić i Olivera Marković. Zajedno sa njim su studirali Josif Tatić i Milan Gutović.

Prvu ulogu na filmu odigrao je 1967. godine, u filmu „Bokseri idu u raj“, gde je glavnu ulogu tumačio Mija Aleksić.

Odigrao je više od 150 uloga u pozorištu, od čega oko 60 u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, gdje je 33 godine bio član i dugogodišnji prvak. Kao gost igrao je glavne uloge i u ostalim beogradskim pozorištima, kao i u više pozorišta u Srbiji.

Snimio je preko 50 filmova u bivšoj SFRJ, Srbiji, Danskoj, Italiji i dr. Za doprinos izabran je za člana Akademije za filmsku umjetnost i nauku (AFUN).