Američki predsjednik Donald Tramp nalazi se pred jednim od najvećih testova u svom mandatu nakon najdirektnijeg napada Irana na Ameriku od zauzimanja američke ambasade u Teheranu 1979. godine, piše AP.
Raketni udari Irana na baze sa američkim vojnicima u Iraku su doveli Teheran i Vašington opasno blizu rata i skrenuli pažnju svijeta na Trampa, koji vaga da li će odgovoriti većom vojnom silom.
Ipak, to što nema američkih žrtava daje Trampu priliku da otvori mogućnost deeskalacije tenzija sa Iranom i povuče zemlju sa ivice rata, piše američka agencija.
Danski profesor i analitičar Peter Vigo Jakobsen kaže za televiziju TV2 da je iranski raketni napad na američke snage bio “najmanji napad koji je Iran mogao da izvede, a da u isto vrijeme može da kaže da se osvetio”.
Teheran je, kako dodaje, uradio sve što je mogao da izbjegne američke žrtve kao i američki vojni odgovor.
Bio bih veoma iznenađen ako bi Amerikanci izabrali da ponovo vojno odgovore – rekao je on.
Kolumnista Rojtersa Piter Aps navodi da bi iranski general Sulejmani bio duboko razočaran kada bi znao da su njegovi saborci ispalili samo 20 raketa na američke baze i da to smatraju proporcionalnim odgovorom na njegovo ubistvo.
Aps napominje da za sada nije poznato da li je napad konačan odgovor Irana i da li će se na tome završiti najavljena odmazda.
Da bi iranski napad mogao da pruži priliku jastrebovima u administraciji SAD da potenciraju konflikt sa Iranom, ali i da otvori put za izlazak iz krize, piše britanski Gardijan.
U analizi se ocjenjuje da su iranski napadi na američke baze puni simbolike – pokrenuti su oko 1.30 sati u Iraku, otprilike u isto vrijeme kada je u napadu dronom u petak ubijen najmoćniji iranski vojni general Sulejmani.
Vodeći iranski savjetnici i poluzvanični mediji postavili su na društvenim mrežama sliku iranske zastave tokom napada baš kao što je i Tramp u prvom tvitu poslije američkog napada na Sulejmanija objavio američku zastavu.
Analitičari za Gardijan kažu da ograničene razmjere napada sugerišu da su udari na američku bazu osmišljeni tako da omoguće iranskim liderima da zadovolje domaću javnost da je Sulejmanijevo ubistvo osvećeno, a da istovremeno ne nateraju Trampovu administraciju na odmazdu.
Stiče se utisak da su napadi pažljivo izvedeni kako bi se izbjegle američke žrtve – napadnute su baze koje su već bile dobro čuvane.
Dok je iranski ministar spoljnih poslova naveo da su napadi završeni i okaraketirsao ih kao samoodbranu u granicama međunarodnog prava, američki predsjednik Donald Tramp je u prvom reagovanju nastojao da smiri situaciju navodeći da je “sve u redu”.
Ako se takva pozicija zadrži, iranski napadi mogli bi da budu prilika za obje strane da smanje tenzije, a da ne izgube reputaciju.
Iran će moći da kaže da je preduzeo žestoku odmazdu za Sulejmanijevu smrt, a SAD mogu da naprave korak unazad i kažu da osveta nije donijela značajnije posljedice.
To bi bio najbolji scenario, ali se bazira na dvije rizične premise: da iranske rakete nisu nanele veću štetu ili donijele američke žrtve i da će se Bijela kuća uzdržati od potrebe da odgovori, zaključuje Gardijan.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu