Moram prije svega da vam se svima zahvalim na ovako divnoj dobrodošlici. Od samog slijetanja aviona to je neki drugi, nestvaran osjećaj. U Dohi me niko nije stavljao među ozbiljne kandidate za medalju i to mi je odgovaralo. Bio sam rasterećen i puno sigurniji nego u Pekingu. U jednom trenutku sam imao problema i pomislio da ću morati odustati od takmičenja, ali moram zahvaliti italijanskim ljekarima, koji su me izliječili odmah tog dana i već je sve izgledalo dobro u polufinalu – rekao je Tuka.
Kako kaže, u finalu je bio spreman na sve.
– Sve sam karte stavio na sto. Odlučio sam da idem na sve ili ništa i rezultatom sezone osvojio srebrenu medalju, na šta sam veoma ponosan – naglasio je Tuka.
Njegov trener Đani Gidini bio je isto tako srećan.
– Veoma sam srećan da sam danas u Amelovoj domovini. Bio sam tu osamdesetih godina prošlog vijeka i stigao sam ponovo prije tri-četiri godine. Upoznao sam mnogo prijatelja s kojima imam bratski odnos. Život predstavlja jedan put smjenjivanja različitih momeneta. Amel se bavio i drugim sportom imao druge trenere, a od 2013. ja sam s njim. Izgradio se i kao čovjek i kao sportista sa drugim trenerima, a sada sve više raste. Bili smo jako emotivni u Dohi. Postavili smo visoke ciljeve, jer moja iskustva govore da ukoliko jedan sportista ne sanja veliki rezultat, ne može ga ni ostvariti. Sada Amel treba da se odmori nekih mjesec dana, ulazi u brak, a onda ćemo krenuti sa pripremama za Tokio – rekao je Gidini.
(Avaz)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu