Broje dane, sate, minute, samo da izađu. I da jednoga dana ne pređu na gore mjesto u intenzivnu njegu.
– Ja sam je neozbiljno shvatila, pa eto, ako mogu sada da ispravim to i da kažem ljudima da se paze – pričala je jedna žena za RTV, sa kiseonikom preko nosa i okružena ljekarima u skafanderima.
Sa njom je na liječenju i doktorka Biljana, koja je i sama od marta spasavala tuđe živote, a njene kolege posljednje dvije nedjelje izborile su se da i ona prodiše svojim plućima.
– Veliki broj nas radnika oboli, mi smo već na ivici snage. Mnogo ovo sve dugo traje. Tako da stvarno, ja bih molila sve da poštuju mjere, maksimalno. Problem će biti, neće imati ko da liječi pacijente. Ne vrijedi što mi imamo infuzije i antibiotike, imamo sve, ako to nema ko da uključi – pričala je dr Biljana Radivojević.
– Problem je u tome što nisam bio svjestan šta se dešava. Počelo je sa gušenjem i napravilo mi problem, ogroman – priča jedan pacijent, prenosi Telegraf.
A na intenzivnoj njezi, slika je još tužnija. Umjesto uzdaha čuju se alarmi mašina. Tijela su nepomična, mirna, da su ti ljudi živi odaje samo pomjeranje trbuha u ritmu rada raspiratora.
Najveća borba je u ugradi interog i grudnog odjeljenja, koje je pretvoreno u respiratorni centar.
– Ti pacijenti su uglavnom na nekom od režima vještačke ventilacije, ono što mi kažemo respirator. Da li su intubirani ili su na toj neinvazivnoj ventilaciji, ali kakogod, trebaju im visoki protoci kiseonika – ispričao je dr Dejan Dabić, zamjenik direktora Opšte bolnice u Čačku.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu