Neki korisnici su se, međutim, zapitali da li bi svi ti podaci mogli da se iskoriste za obuku vještačke inteligencije u oblasti procesa starenja i prepoznavanja lica.
Kejt O’Nil, osnivač sajta KO Insights, kaže da je scenario prepoznavanja lica moguć i indikativan trend koga bi ljudi trebalo da budu svjesni, uzimajući u obzir razmjere i posljedice bezrezervnog dijeljenja podataka.
Mnogi će reći da su ti podaci ionako dostupni, jer Fejsbuk već ima sve fotografije sa profila, što je tačno. U različitim verzijama mima, ljudi su pozivani da postave prvu fotografiju sa profila pored sadašnje, odnosno sliku snimljenu prije deset godina pored sadašnje slike na profilu.
Zamislite da želite da obučite algoritam za prepoznavanje lica o karakteristikama vezanim za starenje, tačnije, o procesu starenja (kako će ljudi vjerovatno izgledati kada ostare), kaže O’Nil, razrađujući mogući scenario. Bilo bi idealno da imate širok asortiman podataka, to jest mnoštvo fotografija različitih lica u različitim periodima života.
Naravno da biste mogli da pozovete fotografije sa profila na Fejsbuku i provjerite datume postavljanja na EXIF podacima, ali biste pritom generisali i mnoštvo suvišnih podataka. Ljudi nerijetko na profil postave nešto drugo, a ne svoju sliku nedavno uginulog kućnog ljubimca, stripove, tekstualne poruke i sl.
Drugim riječima, bilo bi korisno da imate čist, jednostavan, jasno označen set PRIJE i POSLIJE fotografija.
Preko Fejsbukovog mima, većina ljudi je pored slike ponudila i koristan kontekst (“ja 2008. i 2018. godine”, gdje i kako je fotografija nastala itd).
Drugim riječima, zahvaljujući tom mimu, postoji velik skup podataka pažljivo odabranih fotografija ljudi od prije deset godina i sada.
Kompanija “Fejsbuk” poriče da ima udjela u izazovu (#10 YEARChallenge), tvrdeći da je riječ o mimu koji su generisali korisnici, uz primjedbu da oni mogu da “isključe i uključe opciju za prepoznavanje lica u svakom trenutku”.
Da li je loše što bi neko mogao da iskoristi vaše fotografije na Fejsbuku da bi obučio algoritam za prepoznavanje lica? Ne po svaku cijenu – na neki način, to je neizbježno. Uprkos tome, neophodno je da pristupamo interakciji s tehnologijama imajući u vidu podatke koje generišemo i kako oni mogu da se iskoriste.
O’Nil u tekstu na wired.com nudi tri moguća slučaja.
Benigna primjena: Tehnologija za prepoznavanje lica, a naročito prepoznavanje procesa starenja, mogla bi da pomogne u nalaženju nestale djece. Prošle godine, policija u Nju Delhiju za samo četiri dana ušla je u trag skoro 3.000 nestale djece zahvaljujući tehnologiji za prepoznavanje lica.
Praktična: Prepoznavanje starosnog doba vjerovatno je najkorisnije u oblasti ciljanog oglašavanja, kada se prikazane poruke prilagođavaju starosnim grupama, piše Blic.
Rizična: Ako algoritam ustanovi da starite brže od svojih vršnjaka, to bi jednoga dana moglo da znači da ćete morati više da platite osiguranje, ili da ga nećete ni dobito.
Nakon što je Amazon predstavio usluge sa prepoznavanje lica u realnom vremenu 2016. godine, počeli su da prodaju te usluge obavještajnim službama i policijama. Ova tehnologija, međutim, pobuđuje strahovanje od ugrožavanja privatnosti: policija bi mogla da iskoristi tehnologiju ne samo ljudi osumnjičenih za zločine, već i demonstranata i drugih lica koja smetaju policiji.
Bez obzira na porijeklo i namjeru koja se krije iza pomenutog mima, svi bi trebalo mudrije da postupamo kada je riječ o stvaranju i dijeljenju podataka i da budemo svjesni mogućih posljedica njihovog korišćenja, smatra O’Nil.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu