Možete da nas pratite
i putem aplikacije za
Besplatno na

SVESTRANA HELENA Gimnazijalka sa decenijom ribolovačkog staža

Regioni
Autor:

Foto: D. Čolović/RAS Srbija

Helena Brajić, učenica trebinjske Gimnazije „Jovan Dučić“, zaljubljenik je u ribolov, a sa svojih sedamnaest godina već ima više od deceniju ribolovačkog staža. Na rijeci je sa ocem, malo-pomalo, od četvrte godine života.

-Za sve je zaslužan moj otac, strastveni ribolovac. Vodio me sa sobom kad sam bila mala i usadio ljubav, ne samo prema ribolovu, nego i prirodi. Pošto živimo u Lastvi, desetak kilometara od grada, neposredno uz rijeku, od malena sam shvatila koja je ljepota života izvan gradske gužve – priča ova djevojka.

Priznaje da se kao djevojčica, umjesto lutkama, igrala fudbalskom loptom i istraživala prirodu.

-Pošto sam bila živahna, na pecanju sam pravila buku na sve načine. Sada razumijem zašto je to ljutilo ribolovce. Moja starija sestra je, takođe, učila da peca, ali nije nastavila, pa se to ni od mene nije očekivalo. Ali, ribolov me opčinio, boravim u prirodi uz rijeku, koja mi nudi slobodu, opuštanje, bijeg iz svakodnevnice i nikada mi nije dosadno – objašnjava ova gimnazijalka.

Prvi ulov

Helena se sjeća i svog prvog ulova, pastrmke od dva kilograma.

-Pošto sam bila mala tata mi je pomogao da je izvučem na obalu. Ponosno sam je odnijela mami, koja, u početku, nije odobravala moje bavljenje ribolovom, ali je tada shvatila koliko mi znači i bila mi podrška – priča ona.

Ova mlada djevojka priznaje da je za nju pogled u mirnu vodu i ono što krije u dubinama najljepša stvar na svijetu.

-Mogu satima pecati, a ako ništa ne ulovim, nisam razočarana, Mnogo mi je važnija sloboda koju osjetim u prirodi – navodi Helena.

U ribolovu koristi najčešće ribarski mamac, hljeb, a što se tiče glista, kaže, to prepušta, tati. Uglavnom peca sa starom opremom, koju je naslijedila od oca, iako je on, ponekad obraduje i nečim novim.

-Ne opterećujem se opremom. Stari ribarski štapovi za mene imaju posebnu draž. Volim skupljati plovke i imam punu kutiju. Neki su neupotrebljivi. Tata i ja rijetko idemo na pecanje jedno bez drugoga. Posebno je lijepo ljeti kad odemo u predvečerje i ostanemo do kasno u noć – priča ova srednjoškolka.

Helena objašnjava da je ribolov uvijek shvatala ozbiljno.

-Bila sam jedino dijete sa opremom i ribarskom dozvolom. Posljednjih godina društvo mi prave sestrići, sa kojima je pecanje novi doživljaj. Pokazujem im sve što sam ja učila kad sam bila mala, način zabacivanja udice, kako treba da vuku ribu i druge ribarske poteze. Učila sam da ribare i drugove iz grada, a njihova radost kad upecaju ribu je neizmjerna – ističe ona.

Sport, šah, gitara, gluma…

Ova gimnazijalka se od većine vršnjakinja ne razlikuje samo po ribolovu, već i po tome što voli ekstremne sportove, rado zapliva u rijeci Trebišnjici, trči i baca kuglu, igra šah, svira gitaru, slika, piše, a hemija joj je posebna ljubav. Oprobala se i u glumi u Dramskoj grupi trebinjske gimnazije, koja je, kako reče, promijenila.

Foto: Jovan Vidaković/RAS Srbija

-Učvrstila mi je uvjerenja da ljepotu treba da tražimo u različitostima i razmjeni energije među ljudima – poručuje ona.

Nagrade i esej o uranijumu

Helena je osvajala brojne nagrade za literarne radove. Nagradio je i republički Crveni krst, a u osnovnoj školi napisala je najbolji rad o rijeci Trebišnjici.

Na konkursu beogradske Tehnološke škole osvojila je prvu nagradu za “Esej o uranijumu”, a očekuje rezultate konkursa na kojima je, sa svojim koleginicama, učestovala sa filmskim ostvarenjima.

Razmišlja da jednog dana postane pilot ili hemičar.

Možete da nas pratite i putem aplikacije za Android ili iPhone/iPad.
Možete da nas pratite i na Facebook stranici

IZDVAJAMO