POLITIČARI I DIPLOMATE O GEJ PARADI Komšić i SDA na različitim stranama fronta
Sve je spremno za prvu gej paradu, ili kako se zvanično zove “Povorku ponosa”, koja u podne počinje u Sarajevu.
Sve je spremno za prvu gej paradu, ili kako se zvanično zove “Povorku ponosa”, koja u podne počinje u Sarajevu.
Počela je školska godina, po planu, programu i bez problema. To je juče bila glavna vijest u Republici Srpskoj. Čelnici politički, od predsjednika skupštine i premijera, do ministara raznih, rastrčali su se po školama da se slikaju sa đacima i izjave po koju pametnu. Predsjednica Republike je čestitala prosvjetarima i učenicima. Sve u svemu, svečano i radno, sve pršti od optimizma i velikih riječi.
Već godinama slušamo kako je Bosna i Hercegovina loša država, zemlja bez potencijala, puna apsurda, loših zakona, lošeg sistema… Zemlja koja je osuđena na propast. Čak i oni koji su na čelu države govore da je ovo loša zemlja, da će se raspasti, tvrdeći da je neodrživa.
Politička kriza u BiH otišla je predaleko i upitno je da li je moguće vratiti se sada nekoliko koraka unazad, odnosno da li je iko od političara uopšte spreman na ustupke, čak i po cijenu da zbog toga zaradi negativne poene kod svog biračkog tijela.
Kad su glasnici, u Srednjem vijeku, donosili loše vijesti, recimo o nadiranju neprijateljske vojske ili epidemije kuge, nosili su na glavi crnu kapu. Te su kape čuvari s kula mogli vidjeti još iz daljine. Nezgodan moment za čuvare trona. Valjalo je stati pred vladara i izgovoriti sudbonosno: „Mrka kapa”. Ili jednostavno – ubiti glasnika.
Već mesecima se lome koplja oko toga da li zakone o zaštiti od klevete na prostoru cijele BiH treba mijenjati jer su šturi i idu na štetu medija ili priča o izmjeni tih zakona ima neku drugu pozadinu.
Da li su građani taoci vlastitog nacionalizma ili lidera koji sprovode svoje politike podvodeći to pod interese naroda?
Izbori 2018. godine su slikovitije nego ijedni prije njih dokazali kako je upitno vjerovati onome što političke partije pod bosanskohercegovačkim nebom poručuju svojim biračima u predizbornoj kampanji.
Član Predsjedništva SNSD Staša Košarac ocijenio je da je očigledno da dvije velike sile – SAD i Velika Britanija, diktiraju poteze bošnjačkim političkim strukturama u BiH, čime se na drastičan način krši Ustav BiH i produbljuje politička kriza u zemlji.
Političari u BiH se međusobno napadaju, optužuju i vrijeđaju, ali su, kad se ugrozi njihova vlast, složni i međusobno se štite, te preko noći, oni koji napadaju i oni koji su napadnuti, postaju kao nokat i prst.
Dok politički protivnici iz Republike Srpske smatraju da je dovoljno da sarađuju samo kada se radi o pitanjima poput 9. januara ili imena Republike Srpske, stručnjaci smatraju da saradnju treba podići na viši nivo i sarađivati i po pitanju drugih interesa Srpske.
Srpska demokratska stranka i Partija demokratskog progresa jedine su veće partije u Republici Srpskoj koje su promijenile svog predsjednika u posljednjih 15 godina.
Društvena odgovornost političara u Bosni i Hercegovini još uvijek nije dovoljno razvijena, i rijetki su oni koji će u slobodno vrijeme i bez prisustva kamera, zasukati rukave i priključiti se dobrovoljnoj akciji prikupljanja smeća, kuhanja za siromašne, pomaganja invalidnim licima i sličnim volonterskim akcijama!
Zakoni postoje da bi se kršili, rečenica je kojom se ukratko može opisati učestala praksa u Bosni i Hercegovini po kojoj se zakoni krše u gotovo svim oblastima, i na svim nivoima vlasti – od lokalnih do državnih.
Zbog nepovjerenja u domaće političare i nemoći koju osjećaju, građani Bosne i Hercegovine otvorenim pismima i apelima sve češće u pomoć zovu strance, tražeći od njih da reaguju i riješe neke od njihovih problema.
Pokrajinska vlada pakistanskog Khyber Pakhtunkhwa uživo je emitovala konferenciju za medije na Fejsbuku, ali je zaboravila isključiti filter “cat”.
Da bi privukle nekoliko glasača ili formirale skupštinsku većinu, političke partije u svoje redove primaju i ljude koji su potpuno izgubili politički identitet mijenjajući dresove gotovo svake sezone.
U Švedskoj je moguće u svakom trenutku pratiti troškove političara. Zbog toga su oni veoma pažljivi kako se ponašaju u javnosti, to jest kako troše javni novac. Za nas na Balkanu informacija da postoji država u kojoj političari nemaju nikakve privilegije je u rangu naučne fantastike. No, postoji i to je Švedska.
Dok god bošnjačke političke elite za saradnike budu birale Zapad, a ne Republiku Srpsku, Bosna i Hercegovina će još dugo da taba u jednom mjestu.
Ideja da lideri političkih partija u BiH potpišu deklaraciju, kojom bi se obavezali na moratorijum na apelacije Ustavnom sudu i potencijalne referendume i tako sklopili mir, pre dvije godine je propala, a izgleda da bi i danas teško bila ostvariva.