
Svaka sličnost je slučajna
Šta je zajedničko funkcionerima i običnim građanima?
Šta je zajedničko funkcionerima i običnim građanima?
Sit gladnog ne razumije – rečenica je koja najbolje oslikava jaz između građana i političara u svakodnevnom životu. Analitičari često upozoravaju na ogromnu disproporciju primanja političara i običnih građana, koja su nekada i do sedam puta veća od prosječne plate u BiH. Stoga nije ni čudo što su mnogi funkcioneri, posebno profesionalni političari koji se dugi niz godina nalaze na raznim položajima, potpuno izgubili vezu sa običnim građanima i ne razumiju njihove svakodnevne probleme.
Političke i ideološke razlike, kao i oprečna viđenja nacionalnog pitanja, veoma često nisu spriječila političke elite da se nađu na istoj strani kada je u pitanju raspodjela fotelja.
Nigdje u Evropi političari ne zarađuju i do osam puta više od svojih građana osim u Bosni i Hercegovini.
Ako su političari spremni da izglasaju zakon o ispitivanju porijekla imovine, na osnovu kojeg se može preispitati i imovina svakog od njih, to je znak da imamo političare koji su svoju imovinu stekli na zakonit način i ne plaše se nikakve provjere.
Oni koji u Narodnoj skupštini kupuju poslanike, oni koji kradu vreće glasačkih listića i oni koji imaju pare da kupe izbore pustili su opasne kovanice – svi političari su isti, a narod ima vlast kakvu je sam izabrao.
Ako je istina ono „kakav narod takva vlast“ zašto narod nije bogat? Ako je vlast narodna, zašto nije siromašna i ne dijeli sve nevolje naroda? Međutim, vlast nije siromašna, ni zemlja nije siromašna, siromašan je samo narod.
Srpskim političarima u BiH, zbog političke korektnosti i mogućeg gubitka izbora, zabranjeno je kritikovati Srpsku pravoslavnu crkvu, Aleksandra Vučića i Rusiju. Hrvati ne smiju dirati Vatikan, Hrvatsku, EU i NATO, a Bošnjaci Erdogana, Islamsku zajednicu i Osmanlije.
Ono što je za lidere u BiH još jedna politička igra, za građane može da postane pitanje života i smrti koje će ih natjerati da stvari uzmu u svoje ruke. Da li su političari svjesni posljedica svojih riječi?
Ono što nije uništio rat, uništile su sve dosadašnje strukture vlasti od ekonomije do demografije – poruke su koje se često mogu čuti u javnosti od strane brojnih stručnjaka, koji tvrde da će u BiH, ako se nešto hitno ne promijeni, na kraju ostati samo stara i iznemogla lica.
Okupljanje ustaša u Blajburgu, postrojavanje Ravnogorskog pokreta u Višegradu, zločini u Jasenovcu, Narodno-oslobodilačka borba, pobjeda Osmanlija nad Bosnom, Bljesak, Oluja, masakr u Dobrovoljačkoj ulici… Ne može proći niti jedan dan, a da se u nekom dijelu Bosne i Hercegovine ne slavi prošlost, a o budućnosti malo ko govori!
Odbijanje da se diplome funkcionera stave na uvid javnosti samo se ojačava sumnja u plagiranje, kupovinu zvanja i lažiranje biografija.
Zbog straha od rata i ratnih strahota koje smo prošli devedesetih godina prošlog vijeka na prostoru bivše Jugoslavije proizveli smo radikalne generacije, kojima je nacionalnost na prvom mjestu, a tek onda dolaze ekonomija i pitanja koja se direktno odnose na njihovu svakodnevnu egzistenciju.
Njihova imena sigurno znate. Čak i ako ste apolitični, političari koji se gotovo svakodnevno pojavljuju u javnosti i medijima su oni koji trenutno vladaju Srbijom. Ili su nekada vladali.
Nisu mogli zajedno u političkim partijama, ali se zato odlično slažu u koalicijama stranaka.
Dok ljudi na svakom čošku pričaju o odlasku, masovno upisuju kurseve njemačkog jezika, školu za njegovatelje, idu da rade na crno, strepe na granicma ili u redovima ispred ambasada… naši visoki funkcioneri u tome ne vide problem.
Bošnjački političari su uz podršku međunarodne zajednice mnogo puta izdali dogovore, promijenili odluke i postavljali ultimatume koji nikako ne idu u prilog napretku BiH.
Iako govore da su na političkoj sceni BiH potrebni novi ljudi sa modernim idejama i shvatanjima, građani takve kandidate ignorišu na izborima.
Nosioci javnih funkcija u Bosni i Hercegovini gotovo nikada ne žele da preuzmu odgovornost za loše rezultate rada ili loše poslovne poteze, već se kriju iza institucija u kojima rade, pa svaka kritika upućena njima na kraju bude pretvorena u napad na tu instituciju, vladu ili državu.
U svoju kompaniju ne bih zaposlila nijednog političara iz Bosne i Hercegovine. Poručila je ovo Snježana Koepruner, direktorka jedne privatne fabrike u Travniku, gostujući u jutarnjem programu jedne televizije u BiH.