Ekipa “Blica” posjetila je Tomislava na odjeljenju intenzivne nege, gdje se oporavlja nakon gotovo smrtonosnog ujeda. Šaka mu je i dalje otečena i pod zavojima, a otrov koji djeluje na krvne ćelije ostavio je tragove i u ostatku tijela dužinom cijele ruke su otvorene rane, a zagasitocrvene fleke raširile su se duž grudnog koša i preko leđa.
U ispovijesti za “Blic” priča kako se kobnog dana takmičio sa zvečarkom u tome ko će biti brži.
– Imao sam dijamantsku zvečarku i Baronovu zelenu zmiju; gajio sam ih već nekoliko godina. Tog dana htio sam da budem brži od zmije. Vabio sam je mišem, zvečarku, jednu od najbržih zmija na svijetu… Dva puta me je promašila, međutim treći put je bila brža od mene – prisjeća se detalja Tomislav.
Neopisivi bolovi
Nerazmišljanje i nepažnja odmah su mu došli na naplatu – na lijevoj ruci, tik kod palca, vidio je otisak zuba ove veoma otrovne, ali i zabranjene vrste zmije.
– Odmah sam zatvorio terarijum, podvezao ranu i otišao kod komšije koji me je odvezao za Beograd. Prvo me je odveo u Zemunsku bolnicu, odakle su me kolima Hitne pomoći prevezli na Kliniku za infektivne i tropske bolesti KCS – priča Tomislav.
Bio je, kaže, u polusvjesnom stanju, ruka je počela sve više da otiče, bolovi su bili neopisivi, a samo 15 minuta nakon ujeda počeo je na momente da gubi svijest.
– Osjećaj nakon ujeda teško je prepričati. Cijela ruka je počela da mi trne, a toliko me je sve peklo da sam imao osjećaj da sam cijelu ruku gurnuo u vatru i tamo je ostavio. Bio sam na aparatima i dva dana se ne sjećam uopšte šta se dešavalo – priča Tomislav dok odvija zavoj sa šake iza koga izviruje natečeno meso sa dubokim otiscima zvečarkinih zuba.
Zahvalan doktorima
Svjestan je da je čuvanje takvih zmija nelegalno. Sada, iz ove pozicije, apeluje na sve da se sličnim aktivnostima ne bave. On sam, inače, oduvijek je volio zmije, koje je čuvao u posebnoj prostoriji, iza blindiranih vrata, pod ključem.
– Veliku zahvalnost dugujem doktorima sa Klinike, non-stop su bili oko mene, pazili me, uključivali infuziju… Nekoliko puta sam bio baš kritično, ali su uspjeli da me vrate u život – objašnjava Tomislav.
Protivotrov
Tog dana, kada su Tomislava dovezli na Infektivnu, dežurao je dr Aleksandar Urošević, infektolog. Sada, kada se pacijent konačno oporavio, dr Urošević kaže da situacija nimalo nije bila naivna, kao i da nisu sa sigurnošću mogli da tvrde da će Tomislav preživjeti.
– Ovo je moje prvo iskustvo sa ujedom zmije zvečarke, s obzirom na to da je vjerovatnoća za ujed zmije koja nije autohtona na našem podneblju praktično minimalna, osim u slučaju nelegalnog držanja, kao što je ovdje slučaj. Situacija je bila zaista ozbiljna i Tomislav je zahtijevao hitan tretman u intenzivnoj njezi – objašnjava infektolog dr Urošević.
Pacijenti poput Tomislava, ističe on, najčešće imaju sistemske znake nakon ujeda zmija otrovnica zajedničke za sve, a to su, prije svega, stanje šoka praćeno lokalnim znacima zahvatanja najčešće ekstremiteta, sa znacima hemolize (raspadanje eritrocita). Cijelu situaciju dodatno je komplikovalo to što je držanje zvečarki u Srbiji zabranjeno, pa je nemoguće pronaći protivotrov.
– Mi smo samo mogli da mu damo antiserum koji se koristi za ujed zmija otrovnica sa našeg podneblja, odnosno šarke i poskoka. Iako je u pitanju ista porodica zmija, antiserum za zvečarke nema nikakve sličnosti s tim, tako da je to terapija za koju smo znali da mu nije od neke pomoći – kaže dr Urošević.
Zabranjeno držanje otrovnica
Iako ove dvije vrste zmija otrovnica nisu zaštićene CITES konvencijom, njihovo držanje u zatočeništvu u Srbiji je zabranjeno jer se radi o opasnim divljim vrstama.
Od 2010. godine nije dozvoljeno ni držanje u zatočeništvu određenih vrsta divljih životinja koje se smatraju opasnim po čovjeka, izuzev u zoološkim vrtovima, prihvatilištima ili u naučnoistraživačkim ustanovama.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu