Pojedini dobro upućeni analitičari, štaviše, tvrde da današnja BiH na sebi nosi više kerozina, kojeg bi neka „patriotska“ budala ili zlonamjerni stranac mogao da zapali, nego što to ima Kosovo, južna srpska pokrajina u kojoj se svako malo prijeti novim sukobom Srba i Albanaca.
Realno, oni koji BiH svrstavaju u zemlje koje su pri vrhu top liste kao moguće žarište novog sukoba, teško se mogu nazvati zlim prorocima ili dokonim pticama zloslutnicama.
Država koja ni skoro tri decenije otkako je nastupio mir nema uređeno nacionalno pitanje jednog od njenih konstitutivnih naroda – Hrvata, gdje drugi konstitutivni narod, Srbi, godinama traže da se uređenje državne zajednice vrati u okvire postavljene Dejtonom, a treći, najbrojniji narod, odnosno njegove političke vođe, svako malo zveckaju oružjem i, manje-više, otvoreno prijete „drugim poluvremenom“, zaista ni onim najvedrijim dušama ne ostavlja prostor za pretjerani optimizam.
Naravno da ljude ne treba plašiti novim ratom, a oni što ga žele, kako lijepo kažu, dabogda im u kući bio. Međutim, opreza nikad dosta kad ste na području o čijoj su sudbini, kroz vijekove, uglavnom odlučivali drugi, a narodi koji tu žive, uz rijetke istorijske pauze, bili posvađani i lako povodljivi da komšiji skoče za vrat.
Taktičko uznemiravanje druge strane, što, kako neki tvrde, Rusi i Amerikanci čine jedni drugima na području Balkana, ne treba olako shvatiti i tumačiti kao još jednu teoriju zavjere. Ono što ljudi i narodi u BiH konačno treba da shvate jeste da im s komšijama valja živjeti. Valjda će tada i „tamni vilajet“ postati malo svjetliji.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu