Ovako započinju svoju šokantnu priču Ivan (30) i Verona (29) Kovačević iz Osijeka.
U rano jutro na Uskrs, u Dječjem domu Klasje u Osijeku, umrla je njihova dvomjesečna beba Aurora. Beba je nakon rođenja oduzeta roditeljima jer su socijalni radnici osječkog Centra za socijalnu brigu, na temelju nalaza pedijatarke osječke bolnice koja je bebu liječila nakon porođaja, smatrali da je tako malo dijete sigurnije u Domu Klasje nego kod kuće.
Naime, Aurora je rođena hitnim carskim rezom u 32. nedjelji trudnoće jer joj majka boluje od hroničnog dijabetesa i tog dana je došla na hitan prijem zbog prijetnje od šećerne kome. Iako majka tvrdi da sebi za dijabetes daje insulin dva puta dnevno, pedijatarka bebe smatrala je da je majka bila nemarna naspram svoje bolesti i da je time prouzrokovala prijetnju po bebin život. Aurora je spasena hitnim porođajem, oživljavanjem i inkubatorom u kojem je bila gotovo mjesec dana te respiratorom.
“Nisu htjeli da je daju”
– Kako bismo svi mirnije spavali, uzećemo vam dete na 15 dana, staviti ga u Dom i onda ćemo videti šta dalje – rekli su u Centru za socijalnu briguroditeljima malene Aurore, koji su se svemu tome usprotivili, ali uzalud.
A onda je, mesec dana kasnije, dete umrlo. Prvo su im rekli da se radi o takozvanoj smrti u kolevci. Aurorini roditelji tri dana nisu videli telo svoje bebe. Nisu čak znali ni gde se nalazi. A onda su u utorak dobili nalaz obdukcije.
– Nalaz je pokazao da je naša beba umrla od upale pluća i da je bila kovid negativna. Pitali smo patologa kako je to moguće, zar upala pluća nije popraćena visokom temperaturom i opštim lošim stanjem, da li iko iz Doma išta primjetio kod naše bebe… Ostalo je toliko neodgovorenih pitanja – užasnut je otac, ali zasad nemaju drugih pojedinosti, piše 24 sata.
Roditelji su u utorak napokon vidjeli i bebino tijelo, na što su čekali danima.
Nisu znali gdje je
– Kad nam je policija došla na vrata, bili smo šokirani. Mislili smo da je neka greška. Zvali smo u Dom i javila se žena, vrlo neugodna i nervozna. Na naša pitanja o tome šta se dogodilo, ona je hladno rekla da je dijete umrlo u snu, da je to “smrt u kolijevci” koja se nekad, eto, dešava. Kasnije nas je nazvala upravnica Doma i govorila nam kako su nas zvali cijelo jutro na mobilni telefon da nas o tome obavijeste, ali se mi nismo javljali. To uopšte nije istina jer nemamo ni jedan propušteni poziv – kaže Ivan.
Iz Doma za decu Klasje potvrdili su za 24sata da je medicinska sestra Centra, tokom redovnog noćnog obilaska djece, uočila da jedno dijete ne reaguje te je pokušala da ga reanimira i da su pozvali Hitnu. Međutim, Aurori nije bilo spasa. Pozvali su i policiju, koja je potom otišla Kovačevićima.
– Nakon posjete policije otišli smo u bolnicu na patologiju misleći da je dijete tamo, ali nije bilo. Jurili smo u policiju da pitamo gdje nam je dijete i tamo su nas uvjeravali da je na patologiji. Na kraju je bila u mrtvačnici firme Ukop – kažu roditelji.
Roditelji Kovačević kod kuće već imaju šestoro djece. Najstariji sin ima 11 godina, ostali imaju deset, devet, šest, četiri i dvije godine. Žive u stanu od 84 kvadratna metra, koji im je na korišćenje dao Grad Osijek.
– Nije nam tjesno, nismo prljavi ni neuredni, nismo gladni ni željni ičega, goli niti bosi. Kod nas nema porodičnog ni drugog nasilja; nema pijanih članova porodice. Ali dugo smo u sistemu Centra za socijalnu brigu. Moja supruga Verona je dijete iz sistema koja je oduzeta razvedenim roditeljima i odrastala u domu. Ne možemo da kažemo baš da je tamo vole, ma koliko se ona popravila u životu. Dva puta su nam oduzimali djecu. Prvi put supruzi prije više godina jer je rodila svoje prvo dijete kao maloljetnica – rekao je on.
Kako je rekao, njihov najstariji dječak ima danas 11 godina i imaju mnogo problema s njim.
– Bio je zbrinut u domu na tri godine, a onda su nam ga vratili. Nakon toga nismo imali sređene životne prilike, puno smo se selili, nismo imali stalna primanja i opet su nam uzeli djecu, ovog puta njih troje, ali smo se trudili sve da dovedemo u red, zaposlio sam se, dobili smo stan od Grada i konačno su nam ih vratili. Imali smo godinama stalni nadzor od strane Centra za socijalnu brigu, prigovarali su nam i zbog nereda u dječjoj sobi i zbog prljave posteljine, ali bili smo odgovorni i slijedili sve njihove zahtjeve. I, evo, već tri godine živimo bez njihovog nadzora, sve donekle držimo pod kontrolom, a sad se dogodi ovo – u nevjerici opisuje Ivan.
A Verona je prošla pakao kad je trebalo da rodi Auroru.
– Bila sam uspavana tokom porođaja. Rekli su mi da su bebu morali da oživljavaju. Uopšte je nisam vidjela sljedećih pet dana jer je bila na intenzivnom odjeljenju u inkubatoru. Mene su pustili kući. Nisu mi dali da dolazim u bolnicu nego sam telefonom mogla da proveravam kako je. Onda su me 8. marta pozvali iz Centra za socijalnu brigu na razgovor o djetetu. Nisam znala da su u međuvremenu malu već odnijeli iz bolnice i smjestili u Dom Klasje. To su mi rekli tek u Centru. Nisam čak dobila ni otpusno pismo iz bolnice za bebu nego su mi dali kopiju u Domu Klasje – kaže Verona, posve shrvana zbog smrti svoje bebe.
Socijalna radnica Vlasta Radaković, koja je upravnica odjeljenja za maloljetnu djecu, rekla joj je da su dobili medicinsku dokumentaciju iz bolnice i mišljenje djetetove ljekarke, dr Mirne Sipl, da je ona kao majka svojim nemarnim odnosom prema dijabetesu tokom trudnoće ugrozila svoj i bebin život te je preporučila oduzimanje djeteta. U rješenju kojim su porodici oduzeli dijete piše: “Majka nije tokom trudnoće uzimala propisanu terapiju te je zbog toga u nekoliko navrata hospitalizovana u akutno pogoršanom zdravstvenom stanju. Zbog nesaradnje majke konsultovan je psihijatar i socijalni radnik bolnice. Svojim ponašanjem Verona je direktno ugrozila život i zdravlje djeteta. Verona i Ivan Kovačević ne posjeduju potrebne kapacitete za brigu o brojnoj maljoletnoj djeci. Aurora je neurorizično dijete koje će po otpisu iz bolnice zahtjevati intenzivno praćenje i brigu te je procjenjeno kako roditelji nisu u mogućnosti da zadovolje potrebe maloljetne Aurore. Verona je direktno svojim neodgovornim ponašanjem dovela u opasnost kako sebe tako i nerođeno dijete, koje sada po rođenju ima posljedice po zdravlje. Slijedom navedenog, a zbog mogućeg postojanja opasnosti za zdravlje, bezbjednost, dobrobit i život maloljetnog djeteta, ovaj Centar je osmog marta godine roditeljima izrekao hitnu mjeru izdvajanja i smještaja maloljetnog djeteta u Centar za pružanje usluga u zajednici Klasje Osijek”, Rešenje je potpisala direktorka Centra za socijalnu brigu u Osijeku Ivka Kaurinović.
– Zbog toga su ona i stručni tim odlučili da će moje dijete ostaviti u Klasju sljedećih 15 dana jer se boje da bih mu ja mogla nauditi. Kad sam ih pitala što im to tačno znači, s obzirom na to da kod kuće imam šestoro djece nisu mi odgovorili. Rekla sam da se tome protivim i želim svoje dijete doma. I moj suprug je bio protiv. Ali oni su rekli da će mala ipak ostati kod njih dok ne budu sigurni da se mogu brinuti o njoj – ogorčena je Verona dok se priseća.
O tome što se događalo nakon što su posljednji put videli svoje dete, u subotu, ne znaju ništa.
– Upravnica nam je rekla da su malu nahranili u ponoć, a da su ujutro primjetili da je mrtva. Krivimo sistem jer mi smo pravi svjedoci da ovaj sistem socijalne brige prema djeci ne valja, da je pun propusta, da socijalni radnici nekim roditeljima gledaju kroz prste, a nekima gledaju i prljavu posteljinu. Da, ima djece koja zaista moraju biti u tom i sličnim domovima, a nama je naša socijalna radnica rekla da nam malu oduzimaju kako bi ona mogla mirno spavati. Da li sad mirno spava – pitaju se ožalošćeni roditelji preminule djevojčice.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu