Ipak, postoje i stvari koje nisu tako idilične. Ona je otišla, kako kaže, prije više od pet godina, snašla se, našla dobar posao, stekla prijatelje, uklopila se u život u Americi.
Međutim, put do mira koji sada ima, nije bio ni izbliza tako lak, kaže ona za portal Klik do posla.
Kako je došla, a kako vi možete doći
Konkurisala sam za Work and travel program. Za ponudu sam čula od nekog druga, koji je bio ovdje i on je bio zadovoljan. Nisam imala neke planove da ostanem, kao većina ljudi koji dolaze. Samo sam htjela da vidim kako je, a budući o traje šest mjeseci, to mi nije bio neki preveliki izazov – objašnjava i dodaje da mnogi Srbi na taj način dođu u Ameriku i onda se snađu i ostanu mnogo duže od šest mjeseci.
Taj proces je u vrijeme kada je ona konkurisala, kaže, koštao 2.000 evra. Agencija sve sredi – smještaj i posao, a vaše je da razgovarate sa budućim poslodavcem preko interneta, pa joj je sve to djelovalo kao jedna povoljna ponuda. Uz to ne radi se svih šest mjeseci, već se pet radi, a jedan mjesec je odvojen za putovanje. Taj program i dalje postoji.
– Druga opcija je da dođete na turističku vizu, ali tada treba da imate više dokaza, dokumenata, da imate neku nekretninu prijavljenu na svoje ime, da budete u stalnom radnom odnosu, da imate nekoliko hiljada evra na računu kako bi mogao da pokriješ troškove putovanja. Takođe, neophodno je da imate neku adresu u Americi na koju možete da se prijavite i garantujete da imate nekoga kod koga idete, kao i dobar razlog zašto idete – objašnjava M.R.
Ona navodi da naročito na naše ljude sumnjaju, što nije slučaj sa Crnogorcima, te da oni jako lako dobijaju dokumente i ima ih mnogo u Njujorku.
Kad su dolazili roditelji mog cimera, nisu htjeli da ih puste iako su imali sve što je bilo potrebno, vodeći se logikom: “sin vam je tamo, vjerovatno ćete vi da ostanete”. Toliko je rigorozno – zaključuje ona.
“Srba ima koliko hoćeš”
– Ima mnogo Srba, na svakom koraku možeš da sretneš neke naše. U početku sam istraživala grad, ljude tamo, a onda sam se zasitila. Onda sam se okrenula sam se opet našim ljudima, kao svaki pravi gastarbajter. Počela sam da idem na naše svirke. Veliki je izbor toga tamo – priča M.R. objašnjavajući da čak i na Menhetnu ima srpska kafana, a postoje i naše prodavnice, pekare, pa možete da kupite baš sve što vam nedostaje iz domovine.
Ona je tako baš prije neki dan kupila u jednom našem restoranu sarmu, “da je želja mine”.
A šta Srbi najčešće rade “preko bare”? Ona odgovara: najčešće rade u restoranima.
– Krenete da radite u restoranu, kao konobar ili kao kao barmen, a kako vam napreduje jezik, iskustvo, napredujete u poziciji. Mnogo se gleda iskustvo, na početku uvijek traže dvije-tri godine njujorškog iskustva. Da, njujorškog, jer je to posebna kultura – objašnjava.
To je, priča, kultura izlazaka. Tu su kokteli, večere na svakodnevnom nivou. Zato je rad u restoranu dobra prilika za početnike jer se brzo napreduje, a ako je dobar restoran, po smeni može da se zaradi i do 400 dolara. Tako je i ona počela, radom u kafeu.
“Američki san postoji svuda sem u Americi”
– Put napredovanja ne teče teško, ali nije ni lako kako svi očekuju da će biti. Laž je i zabluda koja se stalno širi da čim dođeš posao te čeka, ubaciš se u sve brzo. Ni ja poslije nekoliko godina ne mogu tako brzo da nađem ono što me interesuje. Pare ni ovdje ne padaju sa neba. Moraš da se potrudiš, da tražiš, da radiš na svom egu. Amerikanci su mnogo drugačiji – priča M.R.
– Kod njih uvijek moraš biti nasmijan – objašnjava ona i ističe da je baš to njoj bio najveći problem, jer naš karakter nije u skadu sa tim vještačkim, robotskim osmijesima koji se kod njih traži. Zato kaže: “Američki san postoji svuda sem u Americi”.
A kakve su cijene?
Prvo što ova djevojka kaže je da je preskupo. Ono što ju je iznenadilo jesu cijene kozmetike koje su podjednake i tamo i u Srbiji.
– Izlasci su skupi jako, a ne možeš da ne izlaziš, jer svi izlaze. Međutim, to možete sebi da priuštite jer većinom dobro zarađujete, plata je uvijek na vrijeme, do u sat, a otkaz se ne dobija tako lako, jer radnici imaju svoja prava – objašnjava M. R. i dodaje da je ono što njoj u cijenama najviše smeta, jesu one koje se tiču stanarine.
Kako kaže, stanarina je preskupa, daje se mnogo novca za mali kvalitet. Kupiti stan tamo je potpuno nedostižno.
Sad radi u restoranu kao ivent planer, u biznis dijelu Njujorka, pa organizuje najčešće kompanijske proslave, Radi i dva dana kao konobar u restoranu na Menhetnu gdje dolaze poznati – tako je prije nekoliko dana došao i Rami Malek, oskarovac iz filma o grupi Kvin.
Cijelu ispovijesti Srpkinje iz Njujorka pročitajte na sajtu OVDJE.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu