Možete da nas pratite
i putem aplikacije za
Besplatno na

Tata, kupi mi djetinjstvo

Kolumne
Autor:

Foto: RAS Srbija

Nekada su djeca igrala napolju s braćom, sestrama i dječurlijom iz komšiluka. Danas je slobodna dječja igra izumrla. Roditelji koji svojoj deci „žele dobro” moraju im plaćati treninge razne, pa i školice mentalne gimnastike, da bi ona imala uslove za zdrav razvoj. A to, bogami, košta i do 100 KM mjesečno.

Dakle, nešto je ozbiljno krenulo naopako. I to odavno.

Još prije 70 godina Zdenka Kovačiček je osvojila cijelu socijalitičku Jugu pjesmicom „Tata, kupi mi auto, bicikl i romobil…“ Dalo se, dakle, naslutiti da ni radnička klasa neće izbjeći zamku potrošačkog društva, u kojem široke narodne mase fanatično i po svaku cijenu žele da imaju sve što vide na televiziji i svijetlećoj reklami.

Prije 30 godina usvojena je UN Konvencija o pravima djeteta. SFRJ je ratifikovala tu konvenciju, BiH je naslijedila. Konvencija, između ostalog, garantuje svakom djetetu pravo na zdrav razvoj. Dakle, svakom djetetu, pa i onom čiji roditelji nemaju novaca ni za mlijeko, a kamoli za “vannastavne aktivnosti”. Ako roditelji ne mogu da svom djetetu priušte uslove za zdrav razvoj, kaže Konvencija, dužna je da im to obezbijedi država.

I to je nekako štimalo u SFRJ. Ali, kad je radnička klasa izgubila i vlast i državu cijela priča je dobila surov obrt. Konvencije više niko ne zarezuje, vlada pravo jačeg. Ko ima djecu, ima da rinta od jutra do sutra i da pred svakim saginje glavu, jer svom potomku mora da obezbijedi trening, kurs bontona, školicu mentalne gimnastike. Tate i mame se, naravno, sjećaju da su nekada roditelji svoju djecu učili da voze bicikl, plešu, plivaju, igraju lopte… I uživali su u tome. Učili su ih, uz pomoć tetaka, baka i učiteljica i šta je lijepo ponašanje. Vježbali su s njima proste računske operacije i igrali se zagonetki, uveče uz palačinke s domaćim pekmezom.

Ali, danas je sve to nedostižan luksuz. Jer, valja raditi dva-tri posla, da se otplati kredit za stan, u kojem po cijeli dan niko ne boravi, jer su roditelji stalno na poslu, a djeca na treningu, kursu, u školici… Valja raditi dva-tri posla da bi se kupio auto, kako bi se sve gorenavedeno stiglo u jednom jedinom danu, koji ipak, kao i prije 70 godina, ima samo 24 sata. Valja raditi dva-tri posla da se kupe lijekovi, koji, uz ovakav tempo, roditeljima postaju neophodni već u kasnim tridesetim.

I valja, naravno, platiti djetetu trening, plivanje, ples, školu engleskog, kurs bontona….

Možete da nas pratite i putem aplikacije za Android ili iPhone/iPad.
Možete da nas pratite i na Facebook stranici

IZDVAJAMO