Međutim, jedno je teorija i logika, a drugo praksa, naročito u Bosni i Hercegovini.
Nekad se o tome nerado pričalo, zapravo i negiralo, a danas mnogi priznaju da naša monopolistička preduzeća, a to su mahom javna, služe i za stranačka zapošljavanja. Neki su u šali govorili da nikada ne znaju da li će ujutru da zateknu nekoga u svojoj stolici.
Recimo, odgovorni u zavisnim preduzećima Elektroprivrede javno kažu da imaju višak zaposlenih jer su godinama posle rata sklapali ugovore o radu sa ljudima kojima je trebalo lično primanje (riješavanje socijalnog mira). Zato sada isplaćuju basnoslovne otpremnine svima koji su višak.
Ili, javno preduzeće „Autoputevi RS“ su početkom godine poništili konkurs o prijemu radnika i vratili neotpakovane prijave uz obrazloženje da ipak imaju dovoljan broj zaposlenih, da bi u periodu epidemije primli novih 14 radnika.
Ako je za utjehu, ovo monoploističko preduzeće kojem izdvajamo novac i od akciza, je prošle godine ostvarilo dobit od gotovo 37 miliona maraka što ga svrstava na četvro mjesto po zaradi u Srpskoj.
Za razliku od „Autoputeva“ i ERS, koja se našla na petom mjestu po ostvarnoj dobiti, javnog preduzeća „Šume RS“ nema na listi najvećih po profitu ni po prihodima. Zato su vrhu tabele po broju radnika. „Šume RS“ su najveći poslodavac u Srpskoj koje su prošle godine imali 4.900 ljudi na platnom spisku.
Dakle, podaci o poslovanju preduzeća samo potvrđuju da Republika Srpska ima resurse da bude bogatija i da njeni građani konačno imaju bolji standard za život.
Ipak, javne resurse ne korstimo na takav način, već uglavnom za bogaćenje nekolicine ljudi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu