Tamo živi i Goran Savić sa svojom šestočlanom porodicom. Honorarni radnik, bez jednog dana radnog staža, i sa djetetom koje boluje od epilepisije, u eri pandemije korona virusa, naučio je novu definiciju „teškog života“, piše Telegraf.
Južno od Ibra je najteže živjeti, kaže Savić, čija porodica – supruga, majka i troje djece, živi od socijalne pomoći Vlade Srbije u iznosu od oko 20.000 dinara. Sa pandemijom, stvari su samo postale još teže, dodao je.
– Pandemija je umnogome otežala život moje porodice. Prije svega moj u ulozi roditelja, život djece i svih ukućana. Prvenstveno je teško zbog posla, najgora je stvar što ljudi odlaze iz sela, prodaju, svako ko proda, taj odmah ode. Tako da ostali smo par nas, svi smo bez posla, bez igdje ičega. U našoj ulici je do prije par godina bilo je oko 60 djece, međutim u posljednjim godinama ostalo je moje troje , od komšije dvoje – petoro, šestoro djece – cijela ulica.
Posao je oduvijek bilo teško naći u Suvom Dolu, kaže Savić, uz naznaku da za svoje 33 godine nema ni dan radnog staža. Pronaći posao u vrijeme pandemije, sa druge strane, postala je nemoguća misija.
– Uvijek odem negde privatno radim. Išao sam kod Albanaca, radio u fabrikama. Doduše, sada je ovaj virus korona katastrofalan, tako da je i posao uništilo i sve. Dok nije bilo korone opet sam negdje privatno išao, zarađivao nešto, ali već kako je korona počela, verujte, dinara kući doveo nisam – objašnjava Savić.
Pomoć je zatražio u Opštini Gračanica, koja mu je izašla u susret dodjeljivanjem jednokratne pomoći u iznosu od 150 evra.
– Prije svega obraćao sam se opštini Gračanica, gradonačelniku Srđanu (Popoviću). Hvala mu, mogu reći da mi je skorije pružio jednokratnu pomoć, nekih 150 evra, inače drugo ništa, ni posao. Koliko toliko izašao mi je u pomoć, više nije mogao.
Finansijski nestabilna situacija nije, međutim, najveći problem Savića. Najmlađi član ove porodice – četvorogodišnji Uroš, boluje od epilepsije. U uslovima pandemije, kada je kovid-19 preokupirao cjelokupne zdravstvene sisteme širom sveta, liječiti se od drugih bolesti postalo je komplikovanije.
– Nažalost, razbolio mi se sin, dobio je epilepsiju, što je mnogo teško uticalo na mene kao roditelja, za to nema dovoljno novca za liječenje, uvek privatno idemo, snimamo dijete. On pije Eftil sirup i Frisium tablete koje su veoma skupe, njih sam u Beogradu platio 22.000 kutiju. Ja kada te lijekove uzmem iskreno da vam kažem, djeca cijelog mjeseca nemaju ništa.
Savić periodično vodi sina na kontrole, kako na Kosovu, tako i u Beogradu, što iziskuje dosta novca, a kako kaže, lijekovi takođe nisu jeftini. Mali Uroš je prošle godine proveo u bolnici u Beogradu skoro mjesec dana. Sa njim je bila majka dok ih je Goran povremeno posjećivao.
– Verujte mi, par puta sam i u parku spavao. Samo sam želio da njemu bude bolje. Stvarno nisam imao gdje da prenoćim u Beogradu. Da odem u hotel, to je luksuz za mene- kaže on.
Savić kaže da stvari sada idu na bolje, a da je to pokazala i nedavna kontrola u Beogradu.
Pomoć za malog Uroša
A da sve nije tako crno, ukazuje i činjenica da je Savićima pristigla u pomoć osoba koja je željela da ostane anonimna, a koja je preko društvenih mreža uputila poziv svima onima koji su u mogućnosti da pošalju novac za liječenje malog Uroša.
– Stupio sam bio jednom u kontakt sa stranicom KosovoiMetohija.info, mogu da se zahvalim čovjeku što je na stranici organizovao i apelovao na pomoć za mog sina. Mogu da se zahvalim svima koji su se odazvali pozivu, koliko je ko mogao, pomogao je, da bih dijete snimio, završio posao – zahvalan je Savić.
Savić ujedno dodaje da su mu se pojedini donatori privatno javljali, a da su među njima građani Kosovske Mitrovice, Šilova i centralne Srbije.
– Da njih nije bilo, ne bih imao izlaza nikako – dodao je sagovornik.
Savićima je prije više godina izgrađena kuća sredstvima kosovskog ministarstva za zajednice i povratak kao socijalno ugroženoj porodici. Međutim, kako kaže, u kući svega fali.
– Krenuvši od namještaja, pa iskreno da vam kažem, do hrane. Supruga već godinu dana nema mašinu, pere ručno, frižder za hranu ne radi. Snalazimo se krpimo kraj sa krajem.
Savićima je u više navrata ujedno bila isključivana struja na duže od mjesec dana, a zbog neplaćenih računa i duga od oko 1.000 evra.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu