Bećković je naglasio da Njegoša cenzurišu u namjeri da njihovo mišljenje bude i Njegoševo.
On je istakao da je Sveti Sava živio u 12, a najviše stradao u 20. vijeku, dok je Njegoš živio u 19. vijeku, a najviše posmrtno stradao u 20. i 21. vijeku.
– Jedan je spaljen, a drugi sedam puta sahranjivan i još nije sahranjen. Uvlačeni su ni krivi ni dužni u aktuelne događaje, svlačeni na zemlju, povlačeni i tumačeni na najprizemnije i najvulgarnije načine. To su presedani kakvi se u drugim kulturama ne mogu ni zamisliti – upozorio je Bećković.
Bećković je podsjetio da za života Njegoš nije pročitao nijednu književnu kritiku, prikaz očigled ili osvrt na svoje djelo.
On kaže da bi neko ko bi u svijetu tumačio Dantea Aligijerija i Vilijema Šekspira kao što poneko kod nas tumači Njegoša, taj bio na slobodi samo zbog nebudnosti medicinske službe.
Bećković je podsjetio da je Jovan Cvijić napisao da nema nikoga drugoga u srpskoj književnosti koji bi bio tako potpun predstavnik najdubljeg osjećajnog i mislenog u našem narodu, te da je Nikolaj Velimirović dokazivao da se po svojoj religioznosti nijedan Srbin ne može mjeriti sa Njegošem.
On je istakao da ni Gete ni Puškin nemaju takvu ulogu u životu svog naroda kakvu ima Njegoš.
Na pitanje postoji li nada da se u dogledno vrijeme oskrnavljene kosti vladikine, sedam puta sahranjivane, vrate u grobnu crkvu na vrh Cetinja, Bećković je naglasio da je vrijeme da se poslije dugog stranstvovanja vrati i Lovćen i kapela na njemu kao simbol ozdravljenja, pomirenja i povratka sebi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu