Krajem Prvog svjetskog rata, 1918. godine, prvi se ovom djelatnošću počinje baviti, tada osamnaestogodišnji, Vojin Nešković, koji na svojoj njivi uzgaja lubenice i dobar rod uspijeva da proda na pijacama. Po toj proizvodnji dobija nadimak Vojin Bostandžija i postaje poznat u svom kraju i šire.
On širi proizvodnju i na svom imanju uzgaja papriku, luk, krompir, paradajz, krastavce i proizvodi rasad i sjeme tih kultura, povećavajući asortiman.
Njegov posao nastavlja sin Živorad i proizvodnja povrća postaje porodična tradicija. Svi članovi domaćinstva uključeni su u uzgoj povrća i rasada, kao i u radove u povrtnjacima.
Živorad ubrzo dobija nadimak Žika Baštovan i Neškovići postaju među najpoznatijim porodicama u proizvodnji rasada i povrća u BiH i zapadnoj Srbiji. Kupci stiču povjerenje u kvalitet njihovih proizvoda, kupuju ih i naručuju.
I danas, u 85. godini, Žiko Baštovan još uči o modernoj proizvodnji sjemena i očuvanju autohtonih vrsta povrća. Nekoliko tih vrsta sačuvano je zahvaljujući njemu i njegovoj čeljadi.
Kod Žike još uvijek dolaze mnogi po savjete, a dolaze i stručnjaci da bi čuli njegovo mišljenje, cijeneći njegovo znanje i ogromno iskustvo koje ima u povrtlarstvu. Žika priča da se nakon Prvog svjetskog rata njegov otac počeo baviti povrtlarstvom i da su braća otišla u svijet, a otac je njega podučavao za uzgoj povrća jer je, prema očevoj ocjeni, bio najpouzdaniji za taj posao.
Bio je dugo bolestan i govorio je šta i kako da radim podučavajući me, a ja sam radio po njegovim uputstvima, slušajući i primjenjujući očeve savjete – prisjeća se Žiko.
Kaže da je nakon očeve smrti nastavio samostalno da se bavi ovom djelatnošću eksperimentišući, usavrašavajući znanje i proširujući proizvodnju.
– Cijeli život sam proveo u proizvodnji povrća. Izdržao sam radeći pošteno, stekao povjerenje kupaca i snabdijevao povrćem sve firme i ugostiteljske objekte u Bratuncu i Srebrenici do izbijanja posljednjeg rata – priča Žiko Baštovan.
On ističe da su mu bolnica i Banja Guber iz Srebrenice bili najsigurniji i najredovniji kupci. Žika je, zahvaljujući povrtlarstvu, radu i zdravom okruženju doživio lijepu starost, dočekao unučad i praunučad i srećan je što su sinovi Milan i Ivan naslijedili ovaj posao.
Žikini sinovi bavili su se, uz oca, uzgojem povrća kao dopunskim radom, ali nakon posljednjeg rata ostaju bez posla u firmama koje su otišle u stečaj i počinju profesionalno da se bave povrtlarstvom, nastavljajući dugu porodičnu tradiciju.
Oni su treća generacija Neškovića koja uzgaja rasad i povrće, obezbjeđujući porodičnu egzistenciju na taj način.
Nakon Vojina Bostandžije i Žike Baštovana i njegov mlađi sin dobija nadimak – Ivan Cvjećar, jer je svoju proizvodnju proširio i na uzgoj cvijeća. Ivan posjeduje deset plastenika u kojima uzgaja cvijeće i povrće od kojih su tri sa grijanjem.
– Nemam veliku količinu. Sve što proizvedemo na imanju je organsko i uspijevamo prodati u Bratuncu zahvaljujući kvalitetu i povjerenju kupaca, koje smo stekli kao porodica decenijama se baveći ovom proizvodnjom – priča Ivan.
Stariji Žikin sin Milan kaže da je nakon prekida rada u firmi borba za egzistenciju bila presudna da se profesionalno počne baviti povrtlarstvom. Braća ističu da su radili i investirali i da nisu imali ničiju podršku.
– Tek nedavno supruga je dobila jedan plastenik kao podsticaj za ovu proizvodnju, od neke međunarodne organizacije, a sve ostale kupili smo od ljudi koji su ih dobili, a nisu imali iskrenu namjeru da se bave uzgojem povrća – pojašnjava Ivan.
Da će porodična tradicija uzgoja povrća, rasada i cvijeća biti nastavljena uvjerava Ivanova kćerka Bojana.
Ona je preuzela brigu o imanju i planira da produži stogodišnju tradiciju i da djelatnost proširi na pružanje turističkih usluga formiranjem eko-centra u kojem bi posjetioci mogli uživati u lijepoj prirodi i zdravoj hrani sa njihovog imanja, ribolovu na Drini i drugim sadržajima.
Bojana je već pripremila lokaciju za izgradnju restorana i bungalova. I njen sin Viktor dosta vremena provodi sa djedom Ivanom u obavljanju poljoprivrednih radova i iskazuje interesovanje za ovaj posao. Četiri generacije Neškovića su na okupu i svi su posvećeni nastavku porodičnog biznisa u oblasti poljoprivrede.
Imaju svoje prodajne objekte u Bratuncu, ali nastoje da obogate ponudu i privuku i kupce kako bi i dalje imali siguran plasman organskog povrća koje proizvode i po čemu su prepoznatljivi u ovom kraju.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu