Republikanski senator Lindzi Grejem ukazao je na to da predsjednik time šalje “možda najopasniju poruku”, te da je “kratkovid i neodgovoran”, a lider republikanaca u Senatu Mič Mekonel pozvao je Trampa da odustane od tog koraka. I jedan i drugi sa ga do sada branili, čak i po cijenu toga da ispadnu smiješni. Prema tome, situacija se ozbiljno zakuvala, republikanci nisu zadovoljni svojim predsjednikom. Čak je bilo riječi o međupartijskoj rezoluciji kako bi se Tramp urazumio. Da li to znači da gubi podršku u redovima svoje partije, upravo sada kada u Vašingtonu sve ukazuje na to da predstoji glasanje o povjerenju?
Odgovor je otriježnjujući: predsjednik i dalje uživa njihovu čvrstu podršku, uprkos njihovoj uznemirenosti zbog politike u Siriji.
Još prije četiri godine Lindzi Grejem je smatrao da je Tramp “fanatik koji raspiruje rasnu mržnju i neprijateljski je nastrojen prema strancima”. Čak i kada mu je u maju 2016. pobjeda na preliminarnim izborima bila zagarantovana, izjavio je da ga nipošto neće birati. U jesen 2019. situacija izgleda potpuno drugačije. Od kada je Tramp preuzeo dužnost, Grejem spada u njegove najzagriženije pristalice.
Mislim da je smiješno što na osnovu tog telefonskog razgovora optužuju predsjednika za nezakonito ponašanje – komentarisao je istragu koja je pokrenuta kako bi se utvrdilo da li bi predsjednik trebalo da bude opozvan zato što je tražio pomoć od Ukrajine kako bi naškodio svom političkom protivniku Džou Bajdenu.
Marko Rubio, koji se u predizbornoj kampanji mesecima borio protiv Trampa, takođe ne vidi ništa sporno u ponašanju predsjednika. Čak i kada je Tramp nakon što je izvršio pritisak na Ukrajinskog predsjednika Zelenskog, uživo na televiziji zatražio i od Kine da povede istragu protiv demokratskog predsjedničkog kandidata Džoa Bajdena i njegovog sina, Rubio se nije distancirao od njega.
– Ne vjerujem da je to bio pravi zahtjev – izjavio je senator iz Floride, nagovještavajući da se Tramp našalio kako bi uzbunio medije.
Promjena odnosa dvojice američkih senatora prema Trampu ilustruje preobražaj republikanaca u protekle četiri godine. Dok se na početku veliki dio partije svim sredstvima borio protiv jačanja desničarskih populista, poslije Trampove izborne pobjede potpuno su se predali svom predsedniku. Istina je da su republikanci znatno više upućeni na Trampa nego on na njih. Među republikanskim biračima predsjednik i dalje uživa podršku od izvanrednih 88 odsto, pokazuju najnovije ankete.
U takvoj situaciji, protivnici unutar partije teško da bi mogli da mu se suprotstave. Povjerenje koje predsjednik uživa među biračima znatno je veće od povjerenja koje ima među predstavnicima svoje partije u Kongresu. Razlog je vjerovatno u tome što predsjednik nije predstavnik mejnstrim republikanaca zalaže se za zatvaranje vrata migrantima, dok istovremeno, za razliku od skoro svih drugih republikanskih kandidata, nije želio promjene u državnom penzionom i zdravstvenom osiguranju za starije. Ukratko: Tramp i njegovi birači nisu tipični republikanci.
Strah baze od predsednika
Partija svom autsajderskom kandidatu iz 2016. umnogome duguje zahvalnost što su mnogi birači u starim industrijskim regionima zemlje glasali za Republikansku partiju. Ako njega ne bude, mnogi novi birači republikanaca – upravo u neodlučnim državama – mogli bi ponovo da se okrenu demokratama.
Osim toga, svako ko se usudi da mu se suprotstavi, predsjednik će javno izvrgnuti ruglu, što pokazuje i i primjer Mita Romnija, koji poslije poraza na predsedničkim izborima 2012. sada predstavlja Jutu u Senatu.
Prošlog vikenda Romni je na Tviteru napisao da je postupanje predsjednika prema Ukrajini “pogrešno i zastrašujuće”, na šta ga je Tramp nazvao “nadobudnim seronjom”.
Čak i ako bi republikanci u Senatu nakon odluke Predstavničkog doma o pokretanju procedure za opoziv predsjednika, smijenili Trampa, ostaje pitanje ko bi ga zamjenio, jer u ovom trenutku nema jakog protivnika unutar partije.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu