Ako uporedimo dnevnke i naslovne strane od prije 20 godina sa ovim danas, rekli bismo da se ništa nije promijenilo, osim sijede kose domaćih političara. Ista imena, iste partije, i što je najgore, gotovo isti problemi.
Stručnjači kažu da je BiH jedina zemlja u Evropi u kojoj se stvari najsporije mijenjaju, a da ista lica na političkoj sceni tome doprinose.
Ako izuzmemo Crnu Goru u kojoj je Milo Đukanović na vlasti od 1991. godine, možemo reći da je Milorad Dodik funkcioner sa najvećim stažom, jer je 1998. godine postao premijer Republike Srpske, a poslije je bio predsjednik osam godina.
Nikola Špirić, Mirko Šarović, Bakir Izetbegović, Mladen Ivanić, Fahrudin Radončić, Marko Pavić, Božo Ljubić, Dragan Čović, Željko Komšić, Nebojša Radmanović, Mićo Mićić, Obren Petrović kao i mnogi drugi, samo su neka od imena koja su decenijama aktuelna, i po svemu sudeći, biće i dalje.
Fenomen dugovječnih funkcionere u BiH je pristutan zahvaljujući mnogim faktorima, a jedan o njih je, tvrde stručnjaci, to što je politika najbolji biznis.
U zemljama kao što je BiH politka je ekzistencijalno pitanje. Nemamo zdrave ekonomske osnove, pa je politika najveći biznis, jer političari putem funkcije ostvaruju velike prihode i samim tim na politiku ne gledaju kao na poziv u kome će raditi za javne interse, nego za svoje lične – objasnio je doktor političkih nauka Vlade Simović.
Dodaje da je drugi aspekt ovog problema to što su političke elite, koje su već skoro tri decenije u sistemu, kreatori propusnosti nekih novih ljudi u politički sistemu, pre svega unutar svojih partija.
– Oni odlučuju kako će i ko od dna stranke doći do vrha. Oni često propuštaju one ljude koje mogu da kontroliši i da stave u funkciju koja će im omogućiti da očuvaju svoju moć – objašnjava Simović.
Građani izmanipulisani
Na pitanje gdje su u svemu tom građani i zašto biraju iste ljude, kaže da su oni dobrim dijelom izmanipulisani.
– Vjeruju obećanjima koje godinama nisu ispunjena, dok sa druge strane imamo lošu političku kulturu. Ova kultura je parohijalna i podanička, u kojoj nije razvijena odgovornost birača prema činjenici da treba da biraju – objašnjva Simović, dodajući da političarima treba zrela politička kultura kako bi mogli da razumijeju da ono čime se bave, osim njima lično, mora da koristi i drugim građanima.
Politička analitičarka Ivana Marić smatra da naš narod ima sindrom političkog mazohizma, jer godinama bira ljude koji se prema nama loše ophode.
– Čak je i Angela Merkel, koja je toliko toga dobrog uradila za građane, povlači jer je došlo do zasićenja. Iako radi jako dobro, ljudi žele nešto novo. Kod nas izgleda tog zasićenja nema. Možda imamo neki sindrom mazohizma pa volimo one što nas loše tretiraju, jer vidimo da oni nisu ništa uradili za građane, vidimo da se njihova ekonomska situacija popravila od kako su u politici i ne samo njihova, nego i čitavih njihovih porodica, djece, prijatelja, kumova… – objašnjava ona.
Nema kažnjavanja
Dodaje da građani sve lošije žive, ali ne kažnjavaju političare, kao što to ne rade ni njihovi članovi partije.
– Rijetko gde se političari sami povlače, na tome insistraju ili članovi stranke ili građani. Kod nas je u strankama previše prisutan kult predsjednika. Od podanički nastrujenih članova sranke ne možemo očekivati da smijene političare, a oni sami neće otići zato što je to unosan posao. Da su oni sposobni ljudi koji sami mogu da zarade za platu bavili bi se nečim drugim, jer politika nije nimalo jestnostavan posao, ali eto, njima služi za bogaćenje – objasnila je Marićeva.
Dodaje da se niko od njih ne bi bavio politikom da radi samo za platu, već su tu jer su uz politiku vezani i mnogi namješteni tenderi, organizovani kriminal, kao i drugi poslovi,
– Dovoljno pogledati njihov imovinski karton prije i poslije bavljenja politikom i tu je sve jasno. Jasno je zašto se toliko dugo bave tim poslom – zaključila je ona.
Primjer Kantona Sarajevo
Marićeva kaže da bi mladi ljudi sigurno imali više snage i volje za rešavanje raznih pitanja, te da je sam Kanton Sarajevu primjer, ali dokaz toga.
– Treba pogledati samo primjer Kantona Sarajvu gdje je izabrana nova, nešto mlađa vlada, koja ima snage i volje da nešto rade, a njeni se rezultati vide čak i nakon samo 100 dana. A onda pogledamo više nivoe vlasti i vidimo da te starije strukture od Dodika, Izetbegovića, Komšića i Čović nisu u stanju ni šest mjeseci nakon izbora da formiraju vlast, a kamoli da počnu nešto da rade za građane – rekla je Marićeva.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu