Kolumne

Trk u fudbalsku vječnost

“Nebo se otvorilo”! Ovaj put da primi istinsku fudbalsku legendu i još boljeg čovjeka Sinišu Mihajlovića.

Trk u fudbalsku vječnost
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Ratnik dječijeg osmijeha izgubio je meč protiv opake bolesti, iako se kao i na terenu borio maksimalno. Bio je beskompromisan do kraja, baš kako je koračao kroz čitav život. Predaja nije bila opcija, kad je saznao za bolest širio je optimizam, davao nadu onima koji su bili u sličnoj situaciji.

I svi smo vjerovali da će i ovu utakmicu da dobije, da će pobijediti bolest jer to je Siniša. Čovjek velikog srca i snage. Tako da je vijest o smrti uzdrmala kompletan svijet. O njegovoj veličini govore i podatak da gotovo nema kluba, fudbalera koji se nije oglasio i sjetio njegovih poteza, ali prije svega velikog srca.

Mihajlović je kroz život i karijeru išao ponosno. Imao je principe od kojih nije  odstupao, a širio je ludačku energiju. Za to i ne čudi da je on bio posljednji šraf u mašini koja će Zvezdi donijeti evropsku i svjetsku titulu.

Navijači su ga obožavali zbog sjajnog udarca, bespoštedne borbe i iskrenosti. Nema klinca koji nije poželio da izvede slobodan udarac poput Mihe, a da se zatim trkom uputi ka navijačima. A jedino je Siniša mogao da digne kragnu i da to ne djeluje džiberski.

Mihajlović je bio idol. Bio je ratnik što navijači obožavaju, ali i čovjek koji je imao mane. I nije ih se stidio, već je ponosno isticao da su ga one, kao i greške koje je pravio kroz život oblikovale da postane bolji čovjek. Sjećaju se svi isključenja protiv Slovenije, svađe sa Jeremisom i još brojnih dogodovština.

Ali to je bio Siniša. Srčan, iskren i nikad zlonamjeran. Nije se ustručavao da protestuje i traži da Italija ne učestvuje u bombardovanju Srbije, nije želio da igra protiv svoje Zvezde u Beogradu. Znao je da preuzme odgovornost kao nakon poraza na klupi Srbije od Hrvatske, da oprosti rušenje rodne kuće, da se pomiri sa svima i uputi izvinjenje kad pretjera. Za to je bio veliki.

A mnogi ne znaju koliko je pomagao ljudima. Kad se razbolio oglasila se Nikolina Radunović iz Podgorice kojoj je Siniša platio operaciju. Umjesto poklona na vjenčanju tražio je da se novac uplati za Dom za nezbrinutu djecu u Sremskoj Kamenici. Često ih je posjećivao, dijelio poklone i nije dao da se to objavi. I nije volio da se o tome piše jer je pomagao srcem.

Svi se sjećaju čuvenog trka protiv Bajerna kada je postigao gol. I sada je otrčao – ovaj put u fudbalsku vječnost.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije