Naime, ona je prošla kroz težak period kada je izgubila bebu i imala dvije operacije tumora, a na sve to njena kćerka Sara Mi je bila veoma mala i sve prošla sa majkom.
Lea je svojevremeno ispričala da se, kada je drugi put bila trudna, trudnoća toliko iskompikovala da je jedva ostala živa. Iako je sve djelovalo normalno, Lea je izgubila bebu, a tokom duge operacije ljekari su joj se borili za život i dva puta je vraćali sa ivice smrti.
– Sljedeće čega se sjećam je razgovor sa ljekarima u bolničkoj sobi. Rekli su mi da je operacija trajala tri i po sata i da mi se desilo nešto što se rijetko dešava – nisam imala spoljašnje, već unutrašnje krvarenje. Trudnoća mi je oštetila aortu u stomaku i iskrvarila sam za nepunih dvadeset minuta. Svi su se čudili kako sam ostala živa. Doktor Radulović koji je dugo radio u Njemačkoj, izvrstan ginekolog i hirurg, rekao mi je da je u životu imao samo jedan sličan slučaj, da se sve desilo tako brzo i sa takvim posljedicama. Rekao mi je: Ovo je Božija volja da ostanete živi jer smo vas dva puta gubili. Tada to nisam potpuno primila k znanju, bila sam previše iscrpljena i ošamućena od svega što se desilo, sve dok sutradan nije došao anesteziolog i ispričao kako je tekla opreacija. Rekao je da nisu imali moja dokumenta i nisu znali koja sam krvna grupa, pa je Sara morala da zove moju majku koja se srećom, sjetila u tom momentu. Niko od mojih nije znao šta se u tom trenutku zapravo dešavalo i zašto komuniciraju sa djetetom od četiri godine. Suprug je odmah došao u bolnicu, ali se već sve završilo kako se završilo”, započela je svoju tešku priču Lea.
Iako joj samo prisjećanje teško pada Lea je ispričala i kako se osjećala, i kako je reagovala kada je saznala da je izgubila bebu.
– Imala sam dug i težak oporavak, koji je trajo oko tri mjeseca. No, nisam izgubila želju da ponovo postanem majka, iako sam naravno, imala zabranu da to pokušavam u narednih godinu dana. Međutim, iako je je operacija bila uspješana, ostavila je trajne posljedice. Uz sve želje mene i moga supruga da se po drugi put ostvarimo kao roditelji, u tome nismo uspjeli. Žena koja je doživjela gubitak djeteta zna da su fizičke posljedice mninimalne u odnosu na mentalne. Javljala se dileme da li sam možda mogla da sačuvam trudnoću, mada su mi kasnije rekli da to svakako nije bilo moguće. Prošla sam kroz depresivnu fazu, koja je donijela apsolutni gubitak želje za nekim stvarima, pojavili su se određni strahovi koje ranije nisam imala. Ali je sve to u takvim okolnostima normalno. U svakom slučaju bile su to teške godine i oporavak mi je bio, i fizički i psihički, izuzetno naporan i težak. To što se desilo ostavilo je u meni utisak da je ipak sve u Božijim rukama. Tješilo me je to što se to nije dogodilo sa prvom trudnoćom, što imam Saru Miu živu i zdravu. Bez obzira na sve, trebalo bi da sam srećna što sam izvukla živu glavu – iskrena je bila Lea Kiš.
Pošto je u tim teškim trenucima kćerka Sara Mia bila uz nju, čak je i odigrala ključnu ulogu u spašavanju svoje majke, ona se nemilih događaja ne sjeća potpuno.
– Sjeća se kao kroz maglu. Srećna sam što nije bila starija, pa ne pamti previše, ali ni ja nikada nisam potencirala priču. Nisam od sebe pravila žrtvu, niti sam željela da se ona osjeti loše zato što se meni nešto loše desilo, jer, bez obzira na to kako se završilo, meni je u tom trenutku bila važna ona. Sara je sada odrasla, žena je, i pretpostavljam da će biti mnogo odgovornija i drugačije gledati na neke stvari zbog tog iskustva. No, nikada nije bila tema u mom okruženju. To je je nešto što je bilo i prošlo, ostala je nezaliječena rana i kod mene i kod mog supruga, ali život ide dalje, prenosi Blic.
Kako to često biva, zdravstveni problemi se završili poslije ove operacije, već je voditeljku čekala naporna borba, i još dvije operacije.
– Znate kako kažu, nevolja nikada ne dolazi sama. Poslije jednog takvog specifičnog događaja dešava se da žene imaju probleme sa hormonskim disbalansom. Meni se i to desilo, tako da sam imala još dvije operacije koje su bile neophodne zbog tumora koji su se pojavili, ali je sve uspješno sanirano.”
Uprkos svemu, Lea nije izgubila nadu, ali se nije ni predala. Sve je djelovalo neizvjesno, ali se hrabra voditeljka nije plašila smrti.
– Rekla sam sebi da je Bog htio da me uzme, to bi i učnio. Trudila sam se da na sve to što je uslijedilo gledam pozitivno koliko je to bilo moguće. Smatrala sam da treba da se radujem životu i uspjela sam da sve prebrodim i pobijedim. I danas na sve muke i na teške životne događaje gledam sa osmijehom. Još smatram da čovjek oseća i predosjeća kada će mu se desiti nešto loše, tako da vjerujem intuiciji. Nisam imala osjećaj da me čeka najgore -zaključila je Lea Kiš za Hello.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu