Tuga do neba: Ivan je bio žrtva vršnjačkog nasilja, poslije jednog udarca u glavu ostao je SLIJEP (VIDEO)

Kobnu povredu zadobio je u organizovanoj tuči koja se dogodila u avgustu 2018. godine u Vinkovcima i upropastila mu život.

– Ne mogu ništa. Mogu da šetam tu gdje je ravno, gdje mogu da opipam rukom ili se držim uz zid. Na ulicu se ne usuđujem, da ne bi naišao neki auto, biciklo. Ipak neko, brat, tata ili stric, od njih trojice neko ide da šetamo pa me uhvati za ruku, pa prošetamo po selu, po ulici. Teško mi je, jer ne mogu ništa sam – priča Ivan za HRT.

– Bio je društven, vrijedan, svakome je htio da pomogne, radio je na montaži kombajna. Dođe kući, ide prijatelju da pomogne. Vrijedan i pošten, ništa drugo ne mogu da kažem – objašnjava otac kakav je njegov sin bio prije povrede.

U optužnici se navodi da je tuča bila dogovorena putem Fejsbuka, ali Ivan tvrdi da za nju nije znao. Ivan Kalauz, Ivanov advokat, kaže da u pomenutoj tuči mladić nikome nije zadao nijedan udarac, ali je primio jedan, kako će se kasnije ispostaviti – koban. On je u tuči zadobio višestruke prelome luka jagodične kosti, očne šupljine, sinusa gornje vilice, višestruka krvarenja, nagnječenje mozga, pa je u bolnici proveo više od tri mjeseca tokom kojih je bio i u komi i na respiratoru.

Ipak, Ivan još čeka pravdu, budući da su prva dva pokušaja suđenja bila neuspješna, a od četvorice optuženih samo jedan mladić se izjasnio krivim.

– Oni se tako ponašaju kao da ništa nije ni bilo. Tako se meni čini. Svi kažu: “On je”, pa “nije on” i tako – priča mladić.

U TUČNJAVI OSTAO JE SLIJEP. HOĆE LI i PRAVDA OSTATI SLIJEPA? Jedan je trenutak bio dovoljan da Ivanu Mikuljanu zauvijek promijeni život. Sve što je želio i čemu se nadao, zaustavio je brutalan udarac u glavu zbog kojeg je oslijepio. Jedino što želi je da ponovno progleda. No hoće li u njegovu slučaju pravda ostati slijepa? Opširnije na https://bit.ly/38qxmSN

Posted by HRT Vijesti on Wednesday, March 10, 2021

Tužan život i prije nesreće

Porodicu Mikuljan ni prije nesreće život nije mazio. Ivanova majka, Ankica, preminula je u 30. godini od srčanog udara, čime je otac ostao sa troje djece od tri, četiri i pet godina.

– Rano su bez majke ostali i sad ovo opet. Svakako je bilo odgajati ih sam, srećom bili su zdravi, pa nisam puno doktore posjećivao. U početku je bilo teško, kasnije se čovjek na sve privikne – prisjeća se otac.

Kako nesreća nikada ne ide sama, Ivan i njegova baka ležali su u istoj bolnici na različitim odjeljenjima, ne znajući jedno za drugo, nakon čega je ona preminula.

– Ona me je othranila, stalno je bila uz nas. Kada je mama umrla bili smo mali, nas troje. Stalno je pitala gdje sam ja, već je bila bolesna, ali ne toliko jako. To ju je ubilo vjerovatno, što je patila za mnom – kaže mladić.

Prijatelji su gotovo nestali nakon nesreće, a Ivan danas živi od invalidnine koju dobija, ne može sam da skuva ručak, pospremi kuću, ali pomoći i podrške od porodice mu ne manjka. Ipak, sva četvorica muškaraca imaju samo jednu želju – da se svjetlost vrati u Ivanove oči.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu