Mica nije bila običan pas, ona je u ovom kraju svima bila poznata po “muzičkom sklonošću”, koju je kod nje razvio Ostoja, poznati frulaš i svirač na usnoj harmonici.
Ona je zavijanjem u muzičkom taktu zajedno sa svojim gazdom činila nesvakidašnji duet u Rogoljima, što je najviše uveseljavalo djecu.
Kada zasviram, Mica zacvili, savršeno se uklapajući u muzičke taktove i dionice. Naši “koncerti” pod šljivom ili lozom grožđa trajali su dugo, sve dok jednome ne dosadi. Priznajem, češće sam ja posustajao i gubio dah duvajući u svirale – žalovito priča Ostoja, raspoređujući bukete svježeg cvijeća na pseći grob u dvorištu.
Priseća se svoje ljubimice koja je voljela djecu, njega i muziku.
– Pročulo se selom o nesvakidašnjim sklonostima ka muzici i uvijek je neko dolazio da provjerava priču o mojoj Mici. Svi su je slikali, snimali i čudili se. U to niko nije mogao povjerovati, sve dok ne dođe na našu zabavu. Vježbali smo svakojake melodije, pripremali za nastupe u seoskom domu i zimskim prelima, ali nam nije bilo suđeno – opisuje Ostoja, član Kulturno-umjetničkog društva iz Rogolja i najpoznatiji seoski svirač narodnih instrumenata, odnos prema kućnoj ljubimici koja je stradala pod točkovima automobila.
Trenutak nepažnje vozača pored kuće ili nesrećan slučaj bio je koban za Ostojinu ljubimicu sa muzičkim darom.
– Supruga i ja smo ujutro pili kafu kada se začuo tup i jak udarac, pa škripa kočnica. Mica je prije toga zalajala, vjerovatno potrčala za vozilom i to je bio njen kraj. U jarku sam je našao, gdje cvili. Djelovala je izgubljeno, beznadežno… Požurio sam veterinaru da je spasem, ali je bilo kasno – tugujući priča Ostoja.
– Ništa mi se gore u životu nije desilo, mnogo mi je žao, žalije nego da mi je sva stoka uginula. Duša mi je prazna. Djeca iz komšiluka i moje unuke su predložili da Micu sahranimo kako dolikuje svakome koga smo mnogo voljeli – kaže Ostoja, koji planira da podigne i nadgrobni spomenik svojoj muzičkoj “saputnici”.
Za Micu kaže da je bila veoma inteligentna.
– Nekoliko puta dnevno dolazim na Micin grob, zadržim se po nekoliko minuta, poklonim, zahvalim za svu razbibrigu u dvorištu, čemu je mnogo doprinosila. Jeste to životinja, možda se nekome moje emocije i postupci čine besmislenim, ali ljubav je ista kao prema čovjeku, tu nema razlike – uvjerava Ostoja.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu