Svijet

Turska na RUBU KATASTROFE: Erdogan je vrijeđao saveznike, a sada TRPI POSLJEDICE

Svojeglavi autoritarni vladari koji su izgubili kontrolu, poput turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana, skloni su da vjeruju da sve znaju najbolje i ne podnose kritiku. Zbog takvog stava, poslije devet godina bombastičnih prijetnji, posredničkog ratovanja i direktnih vojnih intervencija, Erdogan i Turska dospjeli su na ivicu katastrofe u Siriji.

Turska na RUBU KATASTROFE: Erdogan je vrijeđao saveznike, a sada TRPI POSLJEDICE
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Sada su Erdogana svi napustili i u sukobu je se sa svim drugim velikim igračima u sirijskoj krizi. Nakon što je Turska prošlog mjeseca poslala još 7.000 vojnika i opremu u Idlib kako bi ojačala postojeće isturene vojne položaje, Turska se našla u otvorenom ratu s režimom sirijskog predsjednika Bašara al Asada. Napadala je i aerodrome i radarska postrojenja daleko iza “linije fronta” i proglasila sve “elemente” režima legitimnim ciljevima, piše Blic.

Ono što se sada događa na sjeverozapadu Sirije više nije rat preko posrednika, već direktan sukob između dvije teško naoružane susjedne države, koji prijeti da uvuče Tursku dublje u vojni sukob s Rusijom, Asadovim glavnim saveznikom. Erdoganovi predstavnici i mediji lojalni vladi i dalje tvrde da je debakl prošlog utorka, kad su 34 turska vojnika ubijena u napadu na konvoj u Idlibu, bio greška sirijskog režima.

Reklo bi se da je istina potpuno drugačija, piše Gardijan. Metin Gurdžan, vojni analitičar koji radi za uglednu regionalnu onlajn platformu “Al Monitor”, tvrdi da je ukupan broj poginulih 55, a lokalni mediji čak spominju podatak o 100 mrtvih. Po svemu sudeći, većina njih nije poginula u bombardovanju sirijskih vazduhoplovnih snaga, već u namjernim ruskim vazdušnim napadima poslije njih.

Erdogan ne želi da optuži Rusiju, a Kremlj odlučno odbija odgovornost. Međutim, niz događaja prošlog četvrtka koji su počeli turskim napadima na rusku letjelicu iznad južnog Idliba, govori suprotno. Turska vatrena dejstva, između ostalog iz ručnih sistema za protivvazdušnu odbranu (Manpads), prijetili su i ruskoj strateškoj vazduhoplovnoj bazi Hmejmim.

To je naljutilo ruske komandante a možda je naređenje i stiglo iz Moskve – koji su nakon višenedeljne uzajamne razmjene vatre, povukli crtu i istog dana pogođen je turski konvoj. U satima nakon toga, Moskva je odbacila zahtjev Ankare da otvori vazdušni prostor Idliba kako bi se omogućila evakuacija povrijeđenih turskih vojnika, kaže Gurdžan.

Da li je Putinova namjera bila da nauči Erdogana pameti? Ako je tako, onda je upalilo. Erdogan sada polaže sve svoje nade u direktan susret s ruskim predsjednikom kako bi se spriječili novi sukobi, koje Turska ne može da dobije. U četvrtak će otputovati u Moskvu kako bi zatražio prekid vatre, nakon što je Putin pristao da odvoji vrijeme za njega.

Međutim, Putin, možda neće biti raspoložen da se povuče, jer žarko želi da okonča sirijski rat, u kome ruske snage već skoro pet godina učestvuju, uz značajne finansijske i ljudske gubitke. U Idlibu, posljednjoj provinciji pod kontrolom pobunjenika, Putin želi pobjedu svog kupca, Asada, i pobjedu vlastite politike regionalne ekspanzije. Cilj mu je da proglasi značajnu stratešku pobjedu na štetu Zapada, a naročito Sjedinjenih Američkih Država, piše Gardijan.

Putinov uslov Erdoganu mogao bi da bude potpuno ili djelimično povlačenje turske vojske iz Idliba, ali i sa drugih teritorija Sirije pod turskom okupacijom zapadno od Eufrata, kao i iz sjeveroistočnog regiona pod kontrolom Kurda, koji je napao prošle jeseni, izazvavši kontroverze.

Islamski ekstremisti, koje Erdogan podržava u Idlibu, nisu u stanju da se odupru napredovanju sirijsko-ruskih snaga, a SAD i NATO odbijaju da mu pruže značajniju pomoć.

Erdogan ponovo žanje onako kako je posijao, piše Gardijan.

Uporno se rugao i vrijeđao NATO, SAD i evropske lidere, kupio je ruski sistem za protivvazdušnu odbranu, uprkos oštrom protivljenju Amerike, a ratovanjem protiv sirijskih Kurda doveo u opasnost borbu Zapada protiv Islamske države. Najzad, pokušao je da iskoristi izbjegličku sirijsku krizu kako bi natjerao EU da se povinuje njegovoj volji i time prouzrokovao haos i patnje na grčko-turskoj granici. Zbog toga ne čudi što ima sve više protivnika u zemlji.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije