Pravnici ocjenjuju da je OEBS ovim izvještajem samo potvrdio ono na šta se već godinama upozorava, a to je da je reforma pravosuđa neophodna, jer je očito da ono ne funkcioniše kako treba.
OEBS u svom izvještaju najviše primjedbi ima na rad Tužilaštva BiH navodeći da ono ne usmjerava svoje vrijeme i resurse isključivo na istrage i krivično gonjenje najsloženijih predmeta ratnih zločina. Izvještaj pokazuje da Tužilaštvo BiH predmete ratnih zločina procesuira veoma sporo uprkos resursima koji su mu trenutno na raspolaganju. Dodaje se da taj tempo Tužilaštva BiH nije logičan, posebno ako se uzme u obzir ulaganje EU kroz IPA podršku, kao i dodatna ulaganja brojnih drugih aktera u unapređenje procesuiranja predmeta ratnih zločina na nivou BiH.
Ovaj izvještaj OEBS je povod da se ponovo vratimo pitanju dokle smo došli s reformom pravosuđa, gdje su mu slaba mjesta i slabe tačke, te da se taj proces pokrene ispočetka, ali unutar BiH, odnosno bez velikog uplitanja stranaca. Ovo je dobra inicijalna kapsula da se ovo društvo ozbiljno vrati pitanju analize i unapređenja rada pravosuđa – smatra bivši sudija Ustavnog suda BiH Krstan Simić.
On ističe da ga izvještaj OEBS posebno ne iznenađuje jer se već dugi niz godina upozorava da pravosuđe u svojoj reformi nije dalo adekvatne rezultate. Simić ocjenjuje da je neefikasnost na visokom nivou jer je došlo do kadrovskog zapostavljanja pravosuđa, te smo došli u poziciju da nemamo kvalitetnih pravosudnih kadrova ili ih ne biramo pravilno. To je, po Simićevom mišljenju, i dovelo do toga da imamo toliki stepen oslobađajućih presuda.
– Činjenica je da je od rata prošlo više od 20 godina i da je teško dokazivati zločine, ali mislim da se olako podižu optužnice koje onda završavaju oslobađajućom presudom. I to može biti dobro za nekakve teoretičare koji će reći da se ovdje pošteno sudi i da sudovi neće da osude nevine. Međutim, niko ne vidi da ti nevini prolaze golgotu zbog optužnice koja se protiv njih podiže. Oni provode na sudovima po desetak godina prije nego se dokaže da su nevini – ističe Simić.
Slučaj “Šarović”
Dodaje da su i porodice optuženih osoba izložene stresu i ogromnom pritisku javnosti. On ističe da je to nedopustivo i da tužilaštvo mora ući u postupak tek onda kada obezbijedi dovoljno dokaza koji će dovesti do osuđujuće presude.
Simić kaže da je indikativno to što nikada niko nije postavio pitanje odgovornosti tih tužilaca koji olako “izvlače” optužnicu za koju nisu obezbijedili dovoljno dokaza.
On je podsjetio na slučaj Mirka Šarovića, koji je proveo nevin 11 mjeseci u zatvoru. Taj postupak je na kraju koštao poreske obveznike više od 200.000 KM, koliko je država morala da mu plati, jer je nevin ležao u zatvoru.
– Niko nije pozvao tog tužioca, koji je vodio istragu i podigao optužnicu, na odgovornost. Niko ga nije pitao: “Šta si uradio? Uništio si jednu porodicu i koštao poreske obveznike stotine hiljada maraka” – zaključuje Simić.
Hajka na Srbe
On ističe da je neophodno da se predmeti za ratne zločine što prije okončaju i da se napokon stavi tačka na ta suđenja, te okrene budućnosti.
Ni advokat Slobodan Perić, takođe, ne vidi ništa novo u izvještaju OEBS, napominjući da pravosuđe tako radi već 15 godina. Jedina razlika je u tome što su Sud i Tužilaštvo BiH imali “dobre rezultate” kada je trebalo presuđivati Srbima, a sada kada su na red došli ostali, očekivano su podbacili.
– Kada je bila hajka da se osudi što više Srba za ratne zločine tada su ekspresnom brzinom podizali optužnice i presuđivali, bez ikakvih dokaza. Znam za slučaj čovjeka koji je za šamar dobio 11 godina. E, sad kada je došlo na red da se sudi i ostalim narodima u BiH za ratne zločine, prave se namjerni propusti i otežu suđenja. To je dokaz koliko politika utiče na Sud i Tužilaštvo BiH – navodi Perić.
“Staklene sobe”
Osvrćući se na nedavnu izjavu potpredsjednice VSTS Ružice Jukić kako se nosioci pravosudnih funkcija u BiH uvode u “staklene ili gumene sobe” pojedinih stranih ambasada gdje se na njih utiče kako će postupati u određenim predmetima, Perić kaže da je ona tom prilikom najvjerovatnije mislila na predmete za ratne zločine.
On dodaje da je stvorena slika da su Srbi isključivi krivci za ratne zločine, te se postupalo u skladu s tim.
– Dovoljno je bilo da se na nekog Srbina ukaže prstom, pa da se on optuži i osudi. Tada su se strašno hvalili efikasnošću rada pravosuđa, ne analizirajući te optužnice i presude. Međutim, sada kada treba suditi ostalima prave se propusti. Nije, dakle, u pitanju nesposobnost već posljedica kaznene politike tog suda i tužilaštva – kategoričan je Perić.
Dudaković
On se osvrnuo na optužnicu protiv Atifa Dudakovića, bivšeg komandantu Petog korpusa tzv. Armije BiH i njegove bivše saborce, koji se terete za ratne zločine, navodeći kako će se to suđenje vjerovatno otegnuti narednih deset godina.
– Kada se sudilo za Korićane bila su tri suđenja sedmično jer se radilo ekspresnom brzinom da se što prije osude ti Srbi. Međutim, u predmetu Dudaković suđenje ide jednom sedmično, a treba ispitati 400 svjedoka. Iz toga je vidljivo da će se slučaj otegnuti 10 godina jer im se ne žuri – smatra Perić.
On je upitao zašto Tužilaštvo BiH još nije pokrenulo istragu za masakr u selu Bravnice, nedaleko od Jajca. Perić podsjeća da su tada pripadnici Hrvatske vojske presreli kolonu srpskih izbjeglica i ubili 81 civila, među kojima i osmoro dece.
Potrošeni milioni evra
Šef Delegacije EU u BiH Lars Gunar Vigemark podsjetio je prekjuče da je EU samo za procesuiranje predmeta ratnih zločina u BiH uložila više od 14 miliona evra.
– Jedna od stvari koja predstavlja zabrinutost sa naše strane je niska stopa osuđujućih presuda pravosuđa na nivou BiH u odnosu na entitetske sudove – naglasio je Vigemark.
U izvještaju OEBS je navedeno da je tokom 2018. godine pravosuđe u BiH okončalo tek 50 postupaka protiv 82 lica optužena za ratne zločine. Od 2004. godine, kada je OEBS počeo da prati procesuiranje ratnih zločina u BiH, ukupno su završena 523 postupka sa 779 optuženih, dok su krajem prošle godine bila 692 neriješena predmeta sa 5.052 potencijalno osumnjičena lica.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu