Filmska ekipa, koju je vodio režiser Denis Bojić, snimila je kadrove kod spomen-ploče na Glođanskom brdu, podignute u znak sjećanja na 126 poginulih boraca Vojske Republike Srpske i srpskih civila, od kojih osam još nije pronađeno.
Bojić je rekao novinarima da je na Glođanskom brdu završeno peto snimanje povorke sjaćanja, nakon dosadašenjeg intenzivnog rada.
Prema njegovim riječima, u dosadašnjem dijelu snimanja filma učestvovalo je oko sedam hiljada ljudi i u oranizacionom, i produkcijsom dijelu, što ovaj projekat svrstava u jedan od najkompleksnijih, najtežih i najobuhvatnijih projekata dokumentarnog karaktera na srpskom govornom području.
– Trudili smo se da obuhavtimo što širi geografski prostor stradanja Srba i da, ne samo kroz povorke sjećanja, zabilježimo ispovijesti ljudi koji su preuzimali tijela iz masovnih grobnica i da u što širem segmentu prikažemo rad patologa Zorana Stankovića, te da na jedan, prije svega, dostojanstven način napravimo testamnet srpakog sjećanja – naglasio je Bojić.
On je dodao da su, nakon do sada urađenog, tek na pola puta.
– Očekuju nas još ogromni produkcijski izazovi da sve ove kolone stopimo u jendu kolonu povorke sjećanja koja bi trebalo da u Aleji velikana u Beogradu na grobu doktoru Stankoviću oda počast njemu i svim srpskim žrtvama, što je i krajnji cilj ovog filma i ovog projekta – rekao je Bojić.
Bojić je zahvalio svima koji su učestvovali u snimanju ovog dokumentarnog filma, pojedincima, institucijama, opštinskim, gradskim i republičkim organizacijama koje su učestvovale u organizaciji ovog projekta, kao i svima koji su dali puni doprinos da se na kraju uradi ogorman posao.
– Hvala Radio televiziji Republike Srpske i Centru za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica koji su podražali ovaj projakat da uspije – dodao je Bojić.
Branka Tešić Živković, kojoj su na Glođanskom brdu ubili oca Krstu i brata Miću, koji je imao 24 godine, rekla je da je teško pričati o tim zločinima jer su svi ubijeni bili mučenici Isusovih muka.
Ona je naglasila da su ubijeni Srbi izgledali tako kao da su otimani iz usta gladnih vukova i dodala da su bili rastrgani ljudi koji se nisu mogli prepoznati bez doktora Stankovića.
– Zahvaljujemo režiseru Bojiću koji snima ovaj film da se vidi na kojim mukama su ljudi ginuli i ubijani i da jednostavo imamo dokaze kako bi se neko osudio za ovaj neviđeni zločin – rekla je Živkovićeva.
Vladimir Stevanović imao je 12 godina kada mu je na Glođanskom brdu nestao otac Đorđo.
– Još tražimo tijelo oca Đorđa, jer je svaka nada da je živ izgubljena, da ga dostojanstveno sahranimo i da idemo na mjesto na kome možemo da mu odamo počast, prislužimo svjeću i položimo cvijeće – rekao je Stevanović.
On je zahvalio doktoru Stankoviću koji je pomogao mnogim porodicama u traženju i prepoznavanju ubijenih ljudi i unakaženih tijela.
– Roditelj sam, hvala Bogu imam dvoje djece, i ne mogu da shvatim da je ljudsko biće u stanju da uradi to, kao što su radili na Glođanskom brdu i na drugim mjestima – rekao je Stevanović.
Na Glođanskom brdu kod Zvornika, 6. novembra 1992. godine, 126 boraca Vojske Republike Srpske ubili su na svirep način pripadnici takozvane Armije BiH.
Ubijani i nestali borci na Glođanskom brdu bili su pripadnici Zvorničke i Šekovačke brigade Vojske Republike Srpske.
Na Glođanskom brdu, na mjestu stradanja, tri puta je postavljana Spomen ploča sa natpisom: “Ovdje je ubijeno 126 boraca Vojske Republike Srpske”, ali su ih, nakon postavljanja, svaki put nepoznata lica porazbijala. Četvrta je oštećena jednim metkom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu