Društvo

U 49. GODINI GORDANA POSTALA MAMA "Pregledi, vrijeme teče, a onda ČUDO"

Ko je i sam imao isto iskustvo, razumijeće kroz kakve muke prolaze parovi koji ne mogu lako da postanu roditelji. Pregledi, vrijeme teče, a ništa se ne događa.

U 49. GODINI GORDANA POSTALA MAMA "Pregledi, vrijeme teče, a onda ČUDO"
FOTO: PRIVATNA ARHIVA

A kad se odlučite za vantjelesnu i uspije iz prve, e to je sreća, koju je Gordana doživjela u 49. godini.

Nekada su nam potrebne godine kako bi nam se ostvario san da postanemo majke. Kada to ne ide prirodnim putem, vantjelesna oplodnja je jedan od načina da se to dogodi. Nije to lak put. Treba puno snage, odlučnosti i rješenosti da se uspije, ali je sreća koju svaka žena doživi kada rodi dijete najveća nagrada.

Taj put, dugačak i težak, prešla je i Gordana iz Pirota. Srećom, ostvarila je svoj san i u 49. godini života postala majka prelijepe djevojčice Marije. Posle brojnih pregleda, ispitivanja, odlazaka kod ljekara, pokušaja da zatrudni prirodnim putem odlučila se za vantjelesnu oplodnju kad je shvatila da nema više vremena. I poslije prvog pokušaja je uspjela, piše Žena Blic.

Čvrsto je vjerovala

Gordana je završila Višu tekstilnu školu za modelara konstruktora. Donedavno je radila u struci, u fabrici u svom rodnom Pirotu, dok se fabrika nije zatvorila. Njen suprug Boban (53) radi kao asistent za kvalitet guma u drugoj gradskoj fabrici. Upoznali su se preko prijatelja i poslije šest mjeseci venčali. Od samog početka bili su saglasni u jednom – da žele dijete.

– Kada se posle izvjesnog vremena ništa nije događalo, počela sam da obilazim ljekare. Svi rezultati, i moji i Bobanovi, bili su dobri. Redovno sam pratila hormonski status, koristila preporučene čajeve – prisjeća se.

Posle šest-sedam godina braka polako je počela da gubi nadu da će moći da zatrudni prirodnim putem. Iako su im ljekari i dalje govorili da je sa njima sve u redu, bila je svjesna da vrijeme ne radi za njih, da se svakim danom smanjuje broj jajnih ćelija, kao i spermatozoida.

– Dosta vremena sam izgubila i zbog porodične situacije. Naime, mama mi se teško razboljela od kancera, sva briga je pala na mene, jer moja sestra živi u inostranstvu. Pet godina sam provela njegujući majku, koja je na kraju preminula – kaže nam.

Poslije toliko vremena suprug Boban je već izgubio nadu, dok je Gordana bila odlučna u želji da dobije dete i nada je nikad nije napuštala. Nije se mirila sa činjenicom da neće biti majka, nije razmišljala o usvajanju. Vjerovala je da će uspjeti. Zato je odlučila da pokuša sa vantjelesnom oplodnjom. Kako kod nas za žene starije od četrdeset godina tad nije bilo besplatne intervencije, poslije dugog razmišljanja odlučila je da to uradi na klinici u Skoplju.

– Svaka vantjelesna oplodnja je rizik. Poslije intervencije rekli su mi da su šanse za uspjeh 75%. Bila sam svesna da nemam puno vremena, ali sam bila mirna i rešena da uspem – priznaje.

U sedmom mjesecu počele komplikacije

Poslije duge strepnje i neizvjesnosti desilo se ono na šta je čekala godinama. Test je pokazao dobar rezultat! Uspjelo im je iz prve. Gordana i Boban su bili van sebe od sreće. Iskustvo kroz koje su prošli mnoge parove rastavi, a njih je još više zbližilo.

Isto tako su bili svhesni i da ih čeka devet mheseci borbe da sve prođe kako treba.

Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

– Do sedmog mjeseca osećala sam se potpuno normalno i dobro. U sedmom mjesecu su se javili problemi. Bila sam svjesna da uz vantjelesnu idu rizici, meni se desilo to da je organizam zadržavao vodu i samim tim mi je dizao pritisak. Plod sam nosila vrlo nisko. Svaka nedjelja, svaki dan koji je prošao bio je značajan da se ne porodim kako bi plod bio što zreliji. U osmom mjesecu trudnoće pritisak mi je bio toliko visok da sam bila životno ugrožena. Morali su da me porode carskim rezom. Beba je došla na svijet 29. avgusta, živa i zdrava – priča u dahu.

Kako je njihova porodična slava 28. avgusta, Velika Gospojina, beba je dobila ime Marija. Tata Boban je dvije noći prije porođaja spavao u kolima ispred bolnice. Poslije porođaja Gordana je bila pet dana u šok-sobi zbog carskog reza.

Tada su joj rekli da Marija odbija mlijeko, da jako gubi na težini i da će ako se tako nastavi, morati da je pošalju za Beograd. Gordana je tražila da izađe iz šok-sobe kako bi mogla da bude sa njom. Čim je Marija osjetila nežan zagrljaj majke, počela je da jede i da napreduje.

– Ja mislim da ljudi koji su dobili djecu vještačkom oplodnjom imaju poseban odnos prema djetetu. U toj situaciji, kad skoro izgubiš nadu, pa dobiješ dijete, čini mi se da je to još veća ljubav – kaže.

Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

Marija će u avgustu napuniti četiri godine. Vezana je za tatu, kao i on za nju, ali kada se vrati iz vrtića, zalijepi se za mamu. I ne odvaja se više. Jedna je mama.

Živkovići danas žive u slozi, raduju se svakom novom danu zbog svoje Marije.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije