Da li zbog korone, svakodnevnih poskupljenja ili nečeg trećeg, tek štandovima za prodaju knjiga i kad je lijepo vreme ne prilazi baš veliki broj ljudi. Oni koji dođu, razgledaju, raspituju se za cijene i to je to. Uglavnom. Naravno, ima onih koji kupuju. Ali posao procvjeta s dolaskom naših ljudi iz dijaspore.
Dragoljub Petrović, jedan od dvojice prodavača knjiga, kaže da je nekada u nizu bilo 10, 11 štandova.
– Ali bože moj, takvo je stanje i situacija. Dobro je da opstanemo i mi – kaže on za Srpskainfo.
Prodajom knjiga bavi se čak 22 godine. I to više nije posao, kaže, to je ljubav. I ranije je bilo teških momenata, ali ne namjerava da odustane od ovog posla.
Oba štanda se nalaze na Trgu Krajine, uz stari dio hotela „Palas“. Kaže da plaćaju zakup javne površine, ali ističe da im je grad izašao u susret.
– Smanjili su nam cijenu zakupa, pa je malo lakše – objašnjava on.
Koliko knjiga može da proda mjesečno kaže da je teško reći i izračunati. Uz osmijeh dodaje da je to kao situacija kada ribar ode pecati. Nikad se ne zna hoće li udica ostati netaknuta.
– Još uvijek najviše prodajem knjigu ljudima sa strane, odnosno našim ljudima koji dođu izvana. Eto, njima nije puno da kupe četiri, pet knjiga, pa i desetak. A našem čovjeku kad kažem da je knjiga 20 maraka, kaže “Au, šta toliko” – objašnjava Petrović kako danas izgleda prodaja knjiga.
Ističe da u Banjaluci ima puno ljudi koji vole literaturu, vole pisanu riječ i da čitaju, ali da nemaju novca da kupe šta bi željeli. Zato se ljudima izlazi u susret.
– Naprimjer, knjiga košta 15 maraka. Dođe čovjek i kaže da ima 10. Ma može i za 10. Neću propasti – kaže on.
Za prodavce knjiga, prema njegovim riječima, od druge polovine januara nastupa teška situacija. U februaru se desi da se još nešto pazari, jer ima ljudi iz inostranstva, ali i da mart bude katastrofa za prodaju. Ipak, sada se uzdaju u 8. mart i da će knjige kao poklon biti aktuelne. Sagovornik Srpskainfo kaže da ima još ljudi koji knjige kupuju za Dan žena i da ga to iznenadi.
Kao posebno teško vrijeme izdvaja ovo u doba korone. Naročito onaj period kada baš niko nigdje nije putovao.
– Bila je katastrofa u to vrijeme. I ranije je bilo situacija kada sam poželio da odustanem. Često naiđe razočarenje, slaba prodaja, vidiš da svi idu vani. A onda se osvrnem i vidim koliko sam puno godina ostavio u ovom poslu. Toliko godina rada, toliko uloženog u knjigu. Nemoguće je sada sve to ostaviti. Kada uđeš u ovaj posao, zavoliš ga. Meni to više nije posao, meni je to ljubav. Dajem se toliko da je to prešlo u ljubav. Ja bez knjige sad ne mogu sebe da zamislim. I šta bih sad drugo mogao raditi – priča on.
Navodi da je završio ekonomiju, ali nikada to nije radio. U ovom trenutku kaže i da ne bi i da mu to sada izgleda nemoguće. Na pitanje da li sebe i svoju porodicu vidi u budućnosti u Banjaluci, kroz osmijeh je rekao: „Moj konačan odgovor je da“.
Bez obzira na godišnje doba i vremenske prilike, on je među svojim knjigama. Ako ga pitate, puno mu je lakše raditi ljeti. Jer tad je ljepše vrijeme, duži su dani i ima više ljudi koji prolaze.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu