Kolumne

U potrazi za mitskom Banjalukom

Imao sam priliku da glumim neobičnog travestita Sanelu u filmu Srđana Koljevića “Sivi kamion crvene boje” iz 2004. godine.

U potrazi za mitskom Banjalukom
FOTO: NEBOJŠA BABIĆ/USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Dva travestita poslije mafijaškog obračuna pokupe kofer pun deviza i sa njim bježe u Boku Kotorsku, da započnu ugostiteljski biznis.

Sjećam se odlično posljednje scene snimljene u dugačkom kadru, u konobi u Perastu, gdje glavna junakinja pjeva pjesmu “Banjaluka”, neku vrstu bosanske kancone, dok ja obučen u šljašteću haljinu i sa perikom, iza šanka pravim gostima koktele.

Ta pjesma, morska Banja di Luka, koja liči na pjesme koje pjevaju vencijanski gondolijeri podsjetila me je na neobičnu legendu o gradu na Vrbasu.

Prema neprovjerenom mitu Vrbaški čamac poznat kao Dajak, nastao je tako što je jedan Div iz davnih vremena, želio da spase svog novorođenog sina, pa je sklepao drveni čamac i bebu stavio na njega.

Po legendi Div je pozvao Orla da dijete sa čamcem odnese na sigurno mjesto, na veliki greben ispod kog se danas nalazi grad Banjaluka.

Dijete se zvalo Banjalukan, pa je grad po njemu i dobio ime.

Veliki potop je prošao, voda se povukla. Vulkan koji je proradio se ugasio, a Banjalukan je porastao i osnovao grad na Vrbasu. Na zelene talase ove rijeke spustio je svoj drveni čamac.

Prema legendi Vulkansko brdo dobilo je ime Tutnjevac, a čamac je dobio ime Dajak. Špic čamca imao je oblik orlovskog kljuna u čast ptici koja je spasla dijete od potopa.

Dajak je zapravo ime za veliku drvenu motku kojim se voze banjalučki plitki čamci, ona služi za odgurivanje i traži veoma sposobnog vozača. Čamac se vozio baš onako kako se voze gondole u Veneciji.

Veoma je moguće da je oblik banjalučkog Dajaka zapravo napravio neko ko je bio veoma upoznat sa venecijanskim gondolama. Italijan vjerovatno. Bogate italijanske porodice su često od XIV vijeka prolazile kroz grad na Vrbasu, koji se nalazio na jednoj od krakova slavne maršrute “Puta svile”. Mnogi Venecijanci ostajali su da žive i posluju u gradu na Vrbasu. Neki od njih su poput porodice Zamolo, konstruisale Dajake koji se odavno mogu vidjeti na obalama zelene rijeke u Republici Srpskoj. I dan danas u Banjaluci postoji Dajak klub, koji održavaju nasljednici italijanske porodice Zamolo.

Srđan Koljević je kroz svoj film i pjesmu, nesvjesno Banjaluku predstavio kao Veneciju na Vrbasu. Definitivno neka tajna istorija povezuje ova dva grada.

Prihvati notifikacije