Društvo

U šali kažu da im nije lako da ih pobroje: Dječji žamor i galama odjekuju u devetočlanoj porodici Spasić

Pozitivna atmosfera se osjeća čim se „mašite za kapiju” porodične kuće Spasića i kročite u njihovo dvorište u Beogradskoj ulici u naselju Jabučar.

U šali kažu da im nije lako da ih pobroje: Dječji žamor i galama odjekuju u devetočlanoj porodici Spasić
FOTO: GLAS ŠUMADIJE/ZORAN MIŠIĆ / PRIVATNA ARHIVA

Srdačnost, osmijesi i potpuna opuštenost dok kućom i avlijom odjekuje dečji žamor i galama u hladovini ogromnih borova.

Živo je na svakom koraku, a gosti su uvijek dobrodošli i još bolje dočekani u devetočlanom domu Spasića. A, mlađi i, naravno, stariji Spasići već su „iskusni” povodom ovakvih „razgovora”. Teško da mogu da pobroje sve novinarske ekipe koje su ih posjetile, piše Glas Šumadije.

Darko (43) i četiri godine mlađa supruga Ana u vrijeme kada se višečlane porodice, pa čak i u ovolikom gradu, mogu na prste nabrojati, imaju sedmoro djece, šest kćerki i sina.

On radi već pune 22 pune kao tehničar u Hitnoj pomoći, a supruga u proizvodnji u firmi „Union vajer” u obližnjem Petrovcu. Preloman za njihovu vezu pokazao se baš njegov posao, prenosi Blic.

FOTO: GLAS ŠUMADIJE/ZORAN MIŠIĆ / PRIVATNA ARHIVA
FOTO: GLAS ŠUMADIJE/ZORAN MIŠIĆ / PRIVATNA ARHIVA

Njenoj baki je pozlilo i Darko se sa ekipom Hitne pojavio na, pokazaće se „sudbonosnom terenu” u njenom dvorištu na Aerodromu. Sve se srećno završilo i po Aninu baku, a po njih dvoje pogotovo. Znali su se i prije toga, ali je „teren kod bake” baš „učvrstio” njihovo poznastvo, i to za čitav život. Počeli su „aktivnije” da se viđaju, druže i izlaze… i odmah shvatili da su jedno za drugo. Vjerili su se poslije samo 40 dana zabavljanja 12. maja na Svetog Vasilija Ostroškog 2002. a uzeli već u novembru iste godine.

Godinu dana kasnije, rodila im se najstarija kćerka Milica (17) koja sad treba da krene u treću godinu Druge kragujevačke gimazije i trenira atletiku u „Radničkom”.

U šali kažemo da ni njima, roditeljima nije lako sve da „pobroje” ali se Spasići iskusno drže hronologije.

Teodora (16), koju zovu Božidarka, rodila se godinu dana kasnije, 2004. godine. Sad ima 16 godina i učenica je specijalizovanog odeljenja za slikanje i dizajn enterijera u nekadašnjem VIŠ. Na jesen kreće u drugu godinu i isto voli atletiku.

FOTO: GLAS ŠUMADIJE/ZORAN MIŠIĆ / PRIVATNA ARHIVA
FOTO: GLAS ŠUMADIJE/ZORAN MIŠIĆ / PRIVATNA ARHIVA

Dvije godine kasnije dobili su Anastasiju (14) koja kreće u završni razred škole „Mirko Jovanović”. I ona trenra atletiku, ali svirala je klavir, pjeva u horu i igra u folkloru.

Potom je na dan Blage Marije „stigla” Marija (11), buduća učenica petog razreda u „Mirku” koja je nastavila porodičnu tardiciju što se tiče atletike, hora i folklora. Otac Darko ističe da je najotresitija i ona služi goste, nosi kafe, skokne do prodavnice i sve to očas posla.

Đurđija (5) takođe je članica hora i folklora u Crkvi svetog Save, a krenula je sa starijim sestrama u „Radnički” sestrama na program atletike za djecu.

Sin Gavrilo (rođen baš na Arhangela) prije tri godine dokaz je teze da Spasići „nisu jurili muško dijete” jer im se od 14. januara „pridružila” najmlađa Vasilija. Ona je rođena na Svetog Vasilija Velikog.

– Djeca rođena na velike hrišćanske praznike „sama su sebi rođenjem dala imena” – sa osmijehom ističu Ana i Darko.

FOTO: GLAS ŠUMADIJE/ZORAN MIŠIĆ / PRIVATNA ARHIVA
FOTO: GLAS ŠUMADIJE/ZORAN MIŠIĆ / PRIVATNA ARHIVA

Roditelji kažu da se djeca lijepo slažu.

– Naročito kada je „gusto” – u šali kažu Ana i Darko – Svako dijete traži sebe i svoj sopstveni “prostor”, što nije baš uvijek lako u ovako brojnim porodicama.

Po njima. prednost velikih porodica je baš ta što su, kada je potrebno, naučili da budu zajedno i da se udruže, lako i bez problema. Djecu su oduvek vaspitavali da budu samostalna

– Ako se ne podstiče samostalnost i individualnost kod svakog djeteta, onda tolika „vezanost” može i da optereti djecu. Onda teško da neko od njih ima želju, kako mi kažemo da „izađe iz čopora”, i nešto promeni ili ode da studira u drugi grad jer može da ih muči utisak da su „napustili gnezdo”… A, da do toga ne bi došlo, podstičemo njihove osobnosti. Koliko je zajedništvo lijepo, ne smije u vaspitanju da se zapostavi i ta druga strana individualnosti i samostalnosti – odaju nam tajnu uspješnog roditeljstva ljudi koji imaju sedmoro djece.

FOTO: GLAS ŠUMADIJE/ZORAN MIŠIĆ / PRIVATNA ARHIVA
FOTO: GLAS ŠUMADIJE/ZORAN MIŠIĆ / PRIVATNA ARHIVA

Na pitanje da li su planirali tako brojnu porodicu odgovaraju da su oduvijek voljeli da imaju više djece, troje-četvoro, više nego „standardne” porodice u današnje doba, ali priznaju da nisu planirali toliko veliku, dok im djeca za stolom veselo dobacuju „da su premašili planove i to duplo”.

A, u kući Spasića za sve ima mjesta pa devetočlano brojno stanje „udopunjuju” i dva psa ljubimca, labrador Kiki i maltezerka Mona.

Na odmore idu teško i rijetko, pretežno zbog novca, ali i zbog mjesta u kolima, dodaju kao internu pošalicu. Ipak, prije dve godine su kolektivno svi bili na Srebrnom jezeru u vikendici koju su im „pozajmile” prve komšije i super su se proveli sedam dana i baš „odmorili dušu”. Prošle godine su uspjeli da „osvoje” i Kopaonik, i to sa dvoje kola!

I na kraju Ana i Darko zajedničkim „snagama”, kao što i sve rade u životu, odgovaraju na posljednje pitanje da li planiraju još djece.

– Nikad se ne zna…

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije