Zna se i poštuje red, učitelji i nastavnici imaju neupitan autoritet pred kojim ne ustupaju ni roditelji. Zna se da prije nego što učitelj ili nastavnik uđe u učinioci tabla mora biti čista, a korpa ispražnjena. Te navike ukorijenjene u ranom djetinjstvo prate ih tokom čitavog školovanja, pa i studiranja.
– Dok čitam sve te natpise u novinama u maltretiranju prosvjetnih radnika i djece između sebe, pitam se kakvi smo to postali i kako će nam biti za nekih dvadeset godina. Tek tada shvatim koliko se razlikuju seoske od gradskih škola. Ovi đaci zaista šalju najljepšu sliku u ovom brzom vremenu. Nikad nisam ušla, a da nisu ustali i pozdravili me. Ima ih malo i svi su kao porodica – kaže za RINU učiteljica isturenog odjeljenja OŠ “Ivo Andrić”, Ana Petrović.
Da su složni kao porodica svjedoči i napisana pjesmica, koju drže okačenu na zidu.
– Mi smo mala družina iz Teočina, svaki dan za nas je prava igra. Volimo školu, volimo znanje i uvijek smo za igranje. U našoj školi je uvijek tako i nema nasilja nikako – napisano je između ostalog.
Direktor škole Zoran Pantović ističe da je u svim isturenim odjeljenjima kao i u samoj matičnoj školi u Pranjanima, nivo vršnjačkog nasilja sveden na minimum.
– Ponekad se desi da se djeca sporečkaju, ali mi to odmah prepoznamo i rješavamo. Razgovaramo prvo sa njima, a ako nije dovoljno pozovemo roditelje i sve se to riješi mirnim putem. Vidimo šta se sve dešava po gradovima, ovdje toga nema. Nikad nije zabilježeno da se učenik suprostavio nastavniku. Kroz razne radionice mi djecu učimo i edukujemo šta je to vršnjačko nasilje i da tome nema mjesta među drugarima i u školi – zaključio je Pantović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu