Svake godine imamo daleko više umrlih nego rođenih, a posebno zabrinjava što je ogroman broj naših ljudi otišao odavde. Epidemija je, doduše, malo usporila ovaj proces, ali smo, zato, ostali bez više od 2.100 ljudi koje je ubila korona.
Međutim, ovaj virus će biti i proći, ali nam ostaje da se nosimo sa „starim ubicama“ koje iz godine u godinu odnose sve više života, ne gledajući ni na pol ni na uzrast svojih žrtava.
Kad se u obzir uzme smrtnost od svih bolesti, nakon infarkta i moždanog udara su karcinomi koji su, deceniju unazad, pokosili skoro 30.000 ljudi. Dakle, rak nas je u ovom periodu, u demografskom pogledu, osiromašio za jednu Modriču…
Na mnoge faktore rizika koje su okidač za nastanak zloćudne bolesti, jednostavno ne možemo da utičemo, prvenstveno na genetiku. Međutim, uticati ne možemo ni na posljedice toga što nas je NATO svojevremeno bombardovao projektilima sa osiromašenim uranijumom, od kojih i dalje ispaštamo.
S druge strane, čak i oni koji polažu pažnju na zdravu ishranu ne mogu u potpunosti da izbjegnu uvozno meso i mesne prerađevine koji su preplavili naše tržište, a za koje je i SZO potvrdila da izazivaju rak.
Kako da izbjegnemo vazduh koji moramo da dišemo, a koji je u mnogim gradovima BiH, često, jedan od najzagađenijih u svijetu?!
Na stranu ove dileme, ono na čemu, svakako, možemo i moramo da poradimo, jeste više vježbe, manje cigareta i alkohola, redovno na preventivne preglede.
Ovo posljednje, opet, često ne zavisi od nas, jer je na ovim prostorima i dalje prava rijetkost da ljekari svoje pacijente podsjećaju i zovu na ove preglede, kao u Evropi.
Pored toga, zbog straha od one najstrašnije dijagnoze, mnogi ignorišu čak i simptome koji ozbiljno ukazuju na ono najgore.
A s tim najgorim dnevno se u RS u prosjeku suoči 15 ljudi, a osmoro umre. Bože, pomozi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu