Otac je kuhinjskim nožem pobio troje svoje dječice od dvije, pet i sedam godina, da bi se osvetio supruzi koja ga je ostavila. Dogodilo se to prije nekoliko dana. Ostavio je i poruku: “uzeo sam ti djecu, a tebe, k…o, nikada niko više neće zovnuti ‘mama’“.
Prijatelji su znali da je prijetio da će pobiti djecu. Govorili su “pusti budalu”. Socijalni radnici i policija su znali da je dotični bio privođen, pazite sad, “zbog nasilja u porodici, ali ne prema djeci, nego prema ženi”.
Ovi jezivi zločini nisu incidenti za rubriku “vjerovali ili ne”, nego model ponašanja u BiH. Od 2012. u prosjeku svake godine jedan otac pobije rođenu djecu da bi se osvetio ženi.
Svi očevi ubice, osim jednog, nakon zločina su izvršili samoubisto, ali svaki odrastao čovjek ima pravo da sa svojim životom čini šta mu je volja, pa i da se ubije. Niko međutim, ni po božjim ni po ljudskim zakonima, ne smije da digne ruku na dijete. Niko, pa ni roditelj.
UN Konvencija o pravima djeteta propisuje da je država dužna da zaštiti svako dijete, ako je to neophodno, i od njegovih roditelja. Ko je zaštitio mališane iz Bihaća, Modriče, Zenice… ukupno desetoro dječice, koje su očevi pobili iz osvete? Niko. Koliko puta smo izašli na ulicu da protestujemo i gađamo jajima institucije koje nisu obraćale pažnju na ono što “budala priča”? Nijednom. Da li smo saučesnici u svim tim jezivim ubistvima? Jesmo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu