Ukazao je da smo kao loši đaci, “morate hiljadu puta da ponovite da bi se nešto na kraju dobilo i plaćamo visoku cijenu svega toga”.
Zemlje Evrope se ponovo polako zatvaraju. Na određeno vrijeme uvedene su zabrane izlaska tokom noći, u Španiji je epidemija ponovo van kontrole, Slovenija zatvara vrtiće, hotele, butike …. Mjere postoje i kod nas, ali mnogo je ljudi koji ih ne poštuju, prenose Novosti.
Vladimir Diligenski ističe da smo kulturološki takvi ljudi i da uijek ima bar pet do deset posto onih koji će uraditi suprotno od onog što se kaže. Ukazuje i da se nešto takvo ne može desiti u Japanu ili Njemačkoj, gdje su ljudi mnogo disciplovaniji.
– Taj kulturološko faktor zaista igra glavnu ulogu. Vi znate da se u pojedinim zemljama kao što je Novi Zeland apsolutno pod kontrolom drži od samog početka epidemije – objašnjava neuropsihijatar i psihoterapeut Diligenski.
Smatra da bez obzira što se apeluje uvijek ima jedan broj ljudi koji to neće izvršiti uraditi i tu ne može mnogo da se promijeni.
“Neizvijesnost velika, rezultate jedino daju distanca i maska”
Opšti je utisak ipak, ocjenjuje doktor, da neka brižnost velika i strah jenjava na neki način, jer nam je ovo neki treći tzv. vanredni sistem u koji ulazimo i pomalo nam je dosta svega.
– Tako da su ljudi manje opterećeni, imaju neko iskustvo i ipak će to u jednom trenutku proći tako da je to malo i rasterećenje. Međutim brojevi su neminovni. dolazi sve više i više pacijenata, biće puno sve – upozorava Diligenski.
Dodaje da je neizvijesnost velika, i da ne znamo kada će sve ovo prestati, neki kažu 2024, neki na ljeto.
Savjetuje stalne restriktine mjere, jer ljudi će i dalje praviti neke žurke. Zato stalno apelovati, više puta ponavljati na televiziji da se ljudi drže tih mjera jer to je jedino što daje rezultate – distanca i maska.
“Biti na respiratoru nije naivna priča”
Doktor navodi da u bolnici “Dragiša Mišović” imaju konsultativnu službu koja obilazi pacijente kojima je potrebna psihološka pomoć, kao i organizovanu službu koja pomaže zaposlenima, prvenstveno sestrama, jer je dolazilo do vrlo teških situacija.
– Kada neko umre u smjeni ko je veoma mlad, sestra koja je emotivno veoma uložila da pokuša ga spasi da ne umre, ne može da dođe sebi, dešavalo se da počinje da povraća i tu su neophodne te psihijatrijske intervencije – iskustva su doktora Diligenskog.
Ocjenjuje da je bilo tu dosta korisnog iskustva ali i naglašava, kako kaže, “ne daj bože da se tako nešto ponovo vrati”. Vjeruje i da su sadašnji slučajevi ipak nešto manjeg intenziteta u odnosu na ono što su prošli.
Posljedice zbog bliskog kontakta sa smrću
Ističe i da imaju dosta iskustva s onima koji su već preležali koronu. Pacijenti imaju poslije toga intenzivne glavobolje, anksioznost, dobiju panični poremećaj, depresivnost, iz razloga što su bili u bliskom kontaktu sa smrću.
– Biti na respiratoru nije uopšte naivna priča, pacijenti budu uspavani za to vrijeme, odjedanput se probude s novim nekim činjenicama. Neki su odbijali respirator i tako umrli, znam nekoliko slučajeva. Posljedice su malo dugoročnije, uvijek je problem sa srčanom akcijom, česta je komplikacija i encefalitis, znači dobijate i zapaljenje mozga a sa tim dobijate i razne posljedice – upozorio je Diligenski.
Ponovio je da za ljude koji sve to ne razumiju treba što više ponavljati. Ukazao je i da je mnogo strahovanja ali da se najstariji najbolje i drže mjera.
Naglasio je da je povećan je broj suicida, i da to najviše pokazuju američki podaci gdje je povišena stopa. Anksioznost je povećana za 30-40 procenata, depresivnost 50, pokušaj suicida i realizacije za oko 35 odsto.
Diligenski posebno naglašava da bi trebalo obratiti pažnju i na jedan nemedicinski faktor a to je gubitak posla.
Takođe, upozorava i da pomjeranje časovnika veoma utiče na naše ponašanje, ubacuje nas u anksioznost, depresivnost, a i procenat infarktnog stanja je daleko veći.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu