Da li će, zbog ovih, ali i drugih problema, radnici izaći na ulicu? Kada su prije dvadesetak dana radnici Željeznica RS održali štrajk upozorenja, Željko Tepavčević, predsjednik Konfederacije sindikata RS je došao da ih podrži i poručio: „Samo recite kad treba, dići ćemo cijelu RS na noge!“
Željezničari su se nakon štrajka ućutali, ali i oni i Tepavčević poručuju da ništa još nije gotovo. U međuvremenu, štrajkovali su i rudari „Arselor Mitala“ u Prijedoru, zbog najave otkaza za 300 radnika, ali i zato što zahtijevaju povišicu od 10 odsto. I ovaj štrajk su podržali i Konfederacija sindikata i željezničari, a sindikalci poručuju da nezadovoljnih ima i u drugim preduzećima, širom Srpske.
Podsjećamo, Rafinerija nafte u Brodu je još u januaru, nakon eksplozije u postrojenju, svih 160 radnika poslala na čekanje na godinu dana. Navodno, to je urađeno zbog remonta, mada sindikaci kažu da se rafinerija može remontovati za 40-ak dana. Ne piše se dobro ni radnicima Rafinerije ulja u Modriči. Oni su su 1. juna poslati na jednomjesečno čekanje, ali ipak nisu pozvani još da se vrate na posao. Rafinerija ulja ima 52 zaposlena.
Opozicioni poslanici iz Broda i Modriče, Zoran Vidić i Gordana Vidović, ranije su upozorili da sve ukazuje na to da će se ruski investitori povući, a ovi radnici ostati na ulici.
U ime željezničara, koji traže potpisivanje kolektivnog ugovora i trajno povećanje plate za 10 odsto, Konfederacija sindikata RS je zatražila da do 5. jula sjednu za sto sa predstavnicima Vlade i Željeznica RS.
Ne očekujemo da do tog roka počnu pregovori, pa da se razvalače unedogled. Očekujemo do tog datuma sastanak, na kome će naši zahtjevi biti prihvaćeni, inače ćemo razmotriti druge oblike sindikalne borbe – kaže Tepavčević i dodaje da će se u tu borbu uključiti i ostali članovi Konfederacije sindikata RS.
– Nisu nezadovoljni samo radnici Željeznica RS. Problemi se gomilaju i u drugim preduzećima, a radničko nezadovoljstvo raste – kaže Tepavčević.
Da radničko nezadovoljstvo raste, saglasna je i predsjednica Saveza sindikata RS Ranka Mišić, koja podsjeća na nedavni štrajk upozorenja u Institutu za urbanizam, građevinarstvo i ekologiju RS, kao i na pokušaj lokalne vlasti u Doboju da komunalcima nezakonito smanji plate za 23 odsto.
– Ipak, tamo gdje postoji sindikat radnici su u mnogo boljoj poziciji, jer Savez sindikata RS prati situaciju i reaguje na vrijeme. Tamo gdje sindikata nema, radnici ćute i trpe, pa na štrajk ili protest izađu tek kad problem eskalira, a često tada više nemaju od čega da naplate svoja potraživanja – kaže Mišićeva.
Dodaje da je nezadovoljnih radnika najviše među onima koji rade za najniže plate i kojima povećanje republičkog prosjeka ne znači mnogo, jer to ne znači da će oni zarađivati više.
Na pitanje da li postoji opasnost da radnici u RS izađu na ulicu, ili da budu organizovani masovniji štrajkovi, odgovara da su štrajkovi i protesti legitimno i legalno sredstvo borbe u svakoj demokratskoj zajednici.
– Obim protesta ili štrajka zavisi od stepena ugroženosti radničkih prava i od spremnosti radnika da bez straha izađu na ulicu i kažu “dosta je” – kaže Mišićeva.
Dodaje da je RS, kada je u pitanju tržište rada, u ozbiljnom problemu, jer radnici odlaze zbog loših plata i loših uslova rada, a svi ti problemi mogu biti povod i za štrajkove i za proteste.
Mišić: Koverta je najgore rešenje
Mišićeva je ranije upozorila da skoro 30.000 radnika u RS prima platu do 440 KM, a čak 137.000 nih zarađuje 441 do 860 KM mjesečno, radeći u 40-časovnoj radnoj sedmici. Upozorila je da u RS dvije trećine zaposlenih prima platu ispod prosjeka.
– Važno je reći da postoje i zloupotrebe od strane poslodavaca na način da prijave najnižu platu, a dio isplaćuju u koverti, što svakako nije dobro rješenje ni za radnike, ni za socijalne fondove ni za dobre poslodavce – istakla je Ranka Mišić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu