Poznati komičarski tandem, zatvorio je nastupom u rasprodanom Domu omladine 2018 godinu, koju je takođe počela na isti način pred punom salom pomenute ustanove.
Od klupske atrakcije i pionira stendap humora na ovim prostorima, dvojac Dušan Jokić i Igor Kalaba, svojim britkim krajiškim humorom, posvećenošću i još više urođenom tvrdoglavšću, polako se počeo pretvarati u komičarsku atrakciju, koja prevazilazi granice Republike Srpske uz zapažene nastupe širom BiH i regiona.
Eksluzivno za Srpskainfo, tandem Sirotanovići, udarna pesnica krajiškog humora, su komentarisali svoj rad, kako se bore sa rastućom slavom i novostečenim bogastvom, zašto su postali trn u oku domaćih političara i kulturne elite, zašto ih posebno cijene od Severne Koreje do Rusije, a ne vole u političkim korektnim sredinama poput Evropske unije i kako su kvalitetni čvarci pridobili publiku.
Kako bi sumirali prethodnu godinu kada je u pitanju rad „Sirotanovića“, jer se iz ugla publike čini najuspješnija, a ipak vi najbolje znate „šta sve trpite dok para kapa“?
Pa realno nije najuspješnija i daleko je od uspješne, jer i dalje ulazimo u Nove godine bez stana od bar sto kvadrata u bar trećem becirku u Beču, ili bar neki socijalni apartmančić u Monaku ili bar nešto kućerka i krova nad glavom na nekoj od obala u Sredozemlju. Para kapa i teško je to breme, moraš to sve izdurati, jer nije lako svaki mjesec primati tri iljade mjesečno. Veliki je to teret, al opet ne žalimo se šta ćemo nek je i tri iljade, ali naše su i bar su redovne, ja gledam neke ljude mlate svaki mjesec četristo maraka i kukaju, pa to vidjelo da neđe neko u nekoj državi prima i dvije iljade eura mjesečno platu pa bi i sad i oni, jednostavno vidila žaba da se konj potkiva, pa i ona digla noge. E, zato mi šutimo i trpimo.
Koliko je uspjeh, slava i činjenica da ste i od „Bogu dosadne sirotinje“, na dobrom putu da postanete komičarska elita Banjaluke, uticala na vas i vaš humor?
Ispravili bi vas, mi nismo na putu da postanemo komičarska elita Banjaluke, mi smo to od početka. Ne komičarska elita, već generalno, mi smo jedini u Banjaluci, koji trebaju da nose naziv elita, a posebno kulturna. Mislimo da niko u Banjaluci nije pozvaniji da bude nosilac kulture i umjetnosti od “Sirotanovića”. Mi smo taj embrion, ta osnovna jedinka oko koje se vrti kultura i umjetnost u ovom gradu. Mi smo taj glas ili kako je za nas rekao sjajni književnik Gojko Ćetojević :“Oni su taj moćni umjetnički megafon preko kojeg se jasno čuje i osjeti krik naroda. Oni su elita jer ne znaju za građane, već za narod, zato me čudi kada se mlad čovek usudi dati deset maraka da gledaju neke salonske građanske umjetnike iz Zagreba ili Beograda, koji tako neprijatno koketiraju sa političkom korektnošću.“
Naše liderstvo u kulturnom elitizmu ne samo u Banjaluci već i u dobrom dijelu prostora bivše Jugoslavije potvrdio je gospodin Slavoj Žižek koji je imao priliku da nas gleda u Ljubljani na sceni Mladiskog Gledališča i poslije predstave nam je prišao i rekao: “Napravili ste nevjerovatan spoj Ćopićevog, krajiškog, grmečkog humora i humora Monti Pajtona, vi ste vratili u život i sad je zahvaljući vama još življi i jači socrealizam. Pazite, mi rakijski kazan, slavu ili neku drugu svetkovinu ne možemo mimoići, koliko nas ljudi zovu da dođemo, ako to nije elita, ja ne znam onda šta je.
Uspjeh je donio i neminovno povećanje cijene karte za vaše nastupe. Skočili ste na impresivnih pet KM. Zašto i šta radite od tolikog novca?
Pa jednostavno smo morali. Sama ekonomska situacija u svijetu kao i sam trend rasta cijena uslovili su i rast cijena “Sirotanovića”. Jednostavno, akcize su uticale da dođe do rasta cijena krata “Sirotanovića”, samo što za razliku od robe koja je poskupila “Sirotanovići” imaju istinsku vrijednost. Naravno da je to uticalo na i našu ekonomsku situaciju i da sada recimo ja i supruga znatno lakše podnosimo vikend putovanja u Moskvu ili novogodišnje praznike na Kubi. Igor je recimo ljubitelj nekretnina i motornih vozila, pa je stoga postao i vlasnik divnog Poršea Kajman. Naravno, mi to ne radimo zbog luksuza već potrebe i zdravlja, evo Jokić ima problema sa sinusima pa mu je preporuka ljekara da ode na Kubu ili Bali, čisto da malo pročisti sinuse. Igoru je recimo sada znatno lakše ići u Gerzovo voziti suvo meso posebno ako imamo u vidu da je insistirao da sa na Porše Kajman ugradi kuka, hoću da kažem da smo i dalje ostali oni skromni i ne razamaženi ljudi.
Proslavili ste sve najvažnije narodne praznike od Valentinova preko Dana žena do Noći vještica, ali čini mi se da je ipak “Svinjosaur” najposjećeniji. Znaš li objašnjenje i uzrok ovog fenomena?
Pa uzrok fenomena su čvarci. Čak smo i iz Sarajeva imali pozive da i tamo organizujemo tu manifestaciju. Stvarno su odlični, do te mjere, da je jedan turista koji je došao iz Avaganistana, i koji je ovdje u prolazu prema Evropi, tražio da mu malo upakujemo za puta, pošto je mislio da je smoki u pitanju. Još jedan razlog zašto je „Svinjosaur“ najposjećeniji jeste i to što je narodu preko glave nenarodnih, dekadetnih, da ne kažem antinarodnih manifestacija poput Vinosaura i sličnih.
Ljepše narodu kad dobije šaku čvaraka, nego gutljaj vina koga onaj ušminkani mućka pola sata, da bi reko da je crno vino. “Sirotanovići” vole tradiciju, zbog toga i Dan žena praznujemo, jer nam je tada i rođendan, a pritom istražujemo i stanje prava žena i došli smo do činjenice da je emancipacija žene napredovala do te mjere da žene više ne kleče i sa muževom starom potkušuljom briše pod. Sada ona ima rovus čistač i radi to stojeći i uspravno ko gospođa.
Takođe, moram da istaknem da na naše nastupe dolaze pametne i emancipovane žene, dokaz za to je da one koriste delimano vokove, a ne tamo neke tavurine đe i jaje zagori. Tako da tradiciju treba poštovati i raditi na njoj kao što su i naši stari radili, pa tako za Valentinovo recimo đed u babinu čast zakolje sto i jednu ružu. Samo nas boli što više nema one atmosfere i žara ko nekad za Dan vještica kada se porodica okupi oko ognjišta, a glava kuće obučen ko Betmen nazdravlja prisutnima. Sada se okreno svako sebi, nema više onog kad otac obučen ko Supermen oda po selu i čestita praznik.
U komšiluku je počelo lagano uklanjenje komičara sa televiziji, jer političari nisu dobro podnijeli činjenicu da je narodu neko smješniji od njih. Bojite li se, da će neko primijetiti da svako malo okupljate publiku u broju koja bi mogla napuniti i šator na zboru?
Pa iskreno nije nam ni žao što se ti neki komičari uklanjaju jer mi se držimo one stare, dok „nekom ne smrkne drugom ne svane“! ili tako nekako, a drugo za nas nema razlike između tih komičara u susjedstvu i političara jer su i jedni i drugi robovi jedne totalitarne ideologije, zvane politička korektnost koja je smrt za dobar ukus i humor. Mada mi to ne priznajemo kao susjedstvo, jer za nas ne postoje granice na Drini i na Savi.
Što se tiče ovog drugog mi sad punimo šatore kao i kolege iz Narodne Skupštine. Eto recimo, mi napunimo svaki put manifestaciju “Dani polja”, na kojoj nastupamo pred najčestitijim dijelom stanovništva, a to su zemljoradnici i inženjeri poljoprivrede. Mi se ne bojimo nikoga, ali iskreno ću da kažem, da se oni boje nas, što su oni i vidjeli na ovim izborima, kada smo ih sve i poziciju i opoziciju urnisali na izborima i potpuno potukli.
Kako su birači regovali na vaš partijski program „Samo podjela Srbina spasava“ i koliko su vam smetnja unutrašnji i vanjski neprijatelji, koji stalno pozivaju na srpsko jedinstvo i pomirenje?
Pa reagovali su tako što smo mi apsolutni pobjednici izbora. Doduše, naš partijski program je „Šutim i trpim, a para kapa“, a postizborni je „Samo podjela Srbina spasava“. Dakle naš cilj je da se ne radi ništa, a da se ima puno para. Takođe, imamo cilj da Srbe što više podijelimo, ali na tome hvala Bogu i ne moramo pretjerano raditi pošto su dovoljno podijeljeni. Svakako da su nam smetnja unutrašni i vanjski neprijatelji, jer ih ima mnogo koji rovare i žele da nas uvedu u izolaciju i skrenu sa puta kome smo se zakleli, a to je taj Evropski put, put progresa, gdje ćemo dočekati da nas naši oslobodioci koji su nam pokazali čari ljekovitog osiromašenog uranijuma uzmu za ruku i povedu u bolju budućnost, u koju se ide Evropskim stazam revolucije.
Naravno, mi „Sirotanovići“ smo mimo tog puta pa smo mirno prepustili vlast našim protivnicima iz razloga jer želimo da osiguramo podršku Ruske Federacije, Narodne Republike Kine i Demokratske Narodne Republike Koreje. Kad ta podrška bude sigurna, onda planiramo raskinuti sve veze sa Evropskom unijom, a našim političkim protivnicima i poziciji i opoziciji zahvaliti se i poslati ih na more, na jedno jako egzotično ostrvo, gdje su mnogi ljetovali tokom 1949 godine.
Vaš akcija proslave “Međunarodnog rada na crno“ donijela je nezapamćen uspjeh, jer je naših građana sve više legalno zaposlenih u Sloveniji, Hrvatskoj, Njemačkoj Austriji…Da li ste ponosni na sebe ili bi ste sa nekim podijelili zasluge?
Pa ne bi smo ni sa kim dijelili zasluge sem možda sa poslodavcima, koji taj recept rada na crno jako lijepo sprovode u djelo, dakle oni su nam na neki način pomagači. Jedan od stvari jeste i ti odlasci, evo mi im poručujemo, neka idu samo će nama normalnima osloboditi mjesta, neće više biti gužvi u autobusima, za šalterima, neće biti gužvi u saobraćaju, a posebno nam se gade ovi što prave gužvu ispred Slovenačkog konuzalata. Jesu i našli ispred kojeg konzulata će čekati, pa bar da je ispred Njemačke, pa da kaže čovjek čekaš ispred države koja znači nešto, ma stvarno smo podanici. Samo da pozovem ljude, ne idite radite po zakonu, jer rad na crno oplemenjuje i čeliči.
Kakvi su planovi nakon domaćeg i regionalnog uspjeha. Da li idete na televiziju ili će te nastaviti zasmijavati narod po klubovima, iako su ljudi izašli da u miru popiju pivo ili sok?
Planovi su da imamo jedan veliki medijski projekat, ali ne na televiziji iz razloga što mi na ovim televizijama u BiH i Republici Srpskoj nemamo šansu iz prostog razloga, jer te televizije na jedan monstruozni Gebelsov način provode tu ideologiju političke korektnosti, a tu “Sirotanovićima” mjesta nema jer smo mi politički nekorektni.
Nažalost televizijski humor je pretrpan ili raznim sivilom u vidu „Konaka kod Himlije“ ili „Ne diraj mi mamu“, gdje i dalje osnovu humora predstavljaju vicevi stari iljadu godina, koji su još začinjeni sa nekakvim jalijaškim naglaskom. Nemamo mi ništa protiv toga, ali tim scenaristima i rediteljima neko treba da objasni da smo ulazimo u 2019. i davno su bile osamdesete.
Sa druge strane imate komičarske šou programe u kojima ste bombardovani patetikom, čiji je čuvar ta jeziva ideologija koja se zove politička korektnost u čijim šalama su stereotipi o zaostalim narodima Balkana, koji su krezavi i nekulturni.
Zbog takvih stvari teško da ima mjesta za “Sirotanoviće” na televiziji. Jednostavno rečeno narod je željan kvalitetnog humora i programa, ali kapu kroje neobrazovani direktori tj. vlasnici televizija, ali zato je tu internet pa očekujte nešto uskoro. Bez obzira, šta god da uradmo na medijskom planu, u svakom slučaju nastavićemo sa našim časovima iz društva po kafanama i pozorišnim salama.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu