Poput legendarnog Arifa Helića, koji se jugoslovenskim narodima i narodnostima smiješio sa deset papirnih dinara, iako su svi bili ubijeđeni da je to bio rudar udarnik Alija Sirotanović. Ali, nije važno ime, obojica su predstavljali tada cijenjenu vrijednost ljudskog rada.
Isto kao što u ministarstvima u Banjaluci, u moru neradnika, postoje radnici udarnici, pa još u javnoj upravi. Heeej! To su oni koji vas na šalteru neće držati dva sata, nego samo sat. Koji će se javiti na telefon već prilikom 124. pokušaja. To su oni koji će, kada ih šef pošalje po burek, brže doći nego otići. I to su, sigurno, oni koji su u svakom trenutku, na svaki partijski skup, spremni da dovedu 100 ljudi.
Da se ne ogriješimo, sigurno među njima ima još boljih, još zaslužnijih, poštenijih. Ali teško je povjerovati da će takvi da se probiju u prve redove pored tapkaša po ramenu, partijskih vojničića i točkova sistema, koji se kreće tako što nagrađuje podobne, a ne sposobne; tihe, a ne glasne.
Revizorski izvještaji izgubili su moć onda kada je otišao Boško Čeko, ali se u njima i dalje potkrade neka zanimljiva caka. Poput podatka o isplati desetina hiljada maraka nagrada zaposlenima za iskazane posebne rezultate u radu. Imena, naravno, nećete saznati jer ih štiti zakon. Nećete saznati ni kakvo su to dobro za Republiku učinili zaslužni pojedinci, što nas ostavlja uskraćene za to da se divimo njihovim djelima koja, gledajući cifre, sigurno nisu mala.
Neradnici? Šta? Ko je rekao neradnici? Nikada mi u javnim ustanovama, institucijama i preduzećima nismo imali one koji primaju platu, a ne dolaze na posao. To ste vi, spodobe, nešto pogrešno i zlonamjerno protumačili, s ciljem da unesete razdor u naše društvo, vjerovatno pod uticajem stranih obavještajnih službi. Dobro poslušajte šta je rečeno. Ako je i bilo insinuacija, ljudi su se promijenili.
Sada svi vuku naprijed, u svjetlu budućnost nezavisne Republike Srpske.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu