Sama informacija da su u krugu preduzeća „Incel“, u blizini koga se nalazi na desetine stambenih zgrada, nalazi skladište ovog kancerogenog ulja je dovoljno ozbiljan problem koji zahtijeva da se u njegovo rješavanje uključe sve institucije.
Međutim, kao i u većini slučajeva do sada, svaki problem se kod nas pokušava minimizirati i gurnuti pod tepih.
Ulje piralen je već duže od 40 godina zabranjeno skoro u svim zemljama svijeta i naloženo je njegovo uništenje, ali kod nas se i dalje može naći u blizini stambenih zgrada.
Stručnjaci tvrde da litra ovog ulja može uništiti cijeli životinjski i biljni svijet u jednoj rijeci, ali to našim institucijama nije bitno, jer je to privatno vlasništvo.
Sadašnji i prethodni vlasnici su odbijali da unište ovo ulje jer im je navodno skupo, a što to da urade kada ih niko ne kontroliše?! U Banjaluci očigledno nikome nije bitno što se jedna takva opasna materija nalazi u njihovoj blizini.
U kratkom periodu promijenilo se nekoliko vlasnika firme u čijem posjedu je bio piralen i niko od njih se nije ni zamislio da li bi ga trebalo uništiti.
Zašto da ga unište, zašto da potroše „čak“ 30.000 maraka da se to ukloni, zar im nije bolje da promijene automobil ili da odu na egzotično ljetovanje?
Njih curenje ulja neće puno nasikirati, jer njihova djeca žive daleko od radioaktivnog otpada.
Iz Gradske uprave Banjaluke sada su najavili da će detaljno prekontrolisati sva preduzeća koja se nalaze u krugu „Incela“. Možda je sada kasno, ali opet bolje ikad neko nikad.
Ključno u ovom slučaju je da se mora utvrditi čija je odgovornost što je piralen bio tu, ko je naredio radnicima da sijeku trafo stanicu i ispuštaju to ulje, koje se zatim zapalilo.
Ovaj put smo imali sreće, jer su vatrogasci pravovremeno reagovali i spriječili katastrofu.
Međutim, trebamo se zapitati da li ćemo sljedeći put imati ovoliko sreće.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu