Ranijih godina sam donosila jelku, a ove godine sve sam uradila od papira u boji i lijepila. Pacijenti koji su dolazili u našu službu uglavnom su pitali ko ima ovoliko strpljenja. Meni je to, međutim, bilo zadovoljstvo, da malo osvježimo službu za praznike, a i da pacijentima bude bar malo ugodnije – kaže ona.
Ova trebinjska kreativka pravi, kako reče, što stigne, a kao materijal koristi sve što ima u kući. Njeni aranžmani su od biljaka, voća, povrća, ali i slika. Od kamenčića i betona, zajedno s bratom, „sazidala“ je trebinjski Arslanagića most.
– U petom razredu osnovne škole nastavnik likovnog je uzeo moj rad na kraju časa i odnio ga. Nisam znala zašto mi je uzeo crtež i počela sam plakati. Taj rad je nagrađen drugom nagradom na republičkom takmičenju – sjeća se Radmila školskih dana kada je otkriven njen talenat.
Dodaje da je crtanje voljela kao dijete, ali da je nešto ozbiljnije počela da radi mnogo kasnije. Prvo se oprobala u ukrašavanju torti.
– Sestrić mi je za jedan rođendan rekao da ga ne volim ukoliko mu ne napravim tortu. Pokazao mi je fotografiju iz tadašnje „Burde“ kako bi torta trebala da izgleda. Bila je to kuća s bazenom. Voljela sam da pravim torte, ali ih nikad nisam posebno ukrašavala. Da bi ispunila dječju želju, tri dana sam razmišljala kako i čime da je ukrasim. Na kraju je sve ispalo kako sam htjela, a tu sreću jednog djeteta nikada neću zaboraviti – priča ona.
Dodaje da je poslije toga pravila i torte za druge po narudžbi i da je to jedino što je jedno vrijeme komercijalizovala. Sve ostalo pravi samo za svoju dušu i prijatelje.
– To je bilo vrijeme kada se nije koristio internet niti društvene mreže, pa su se torte pravile po receptima iz novina ili receptima iskusnijih domaćica. Za fondan masu nisam ni znala, pa sam satima mijesila lokum da bi tortu obložila. Dobijanje željene boje i oblika potrajalo bi danima – kaže Radmila.
Posljednjih godina torte pravi samo prijateljima, a sve ostalo za svoju dušu i poklone onima do kojih joj je stalo.
– Za svaku priliku onima do kojih mi je stalo nešto što sam napravila od materijala koje sam, uglavnom, našla u kući. Ponekad nešto kupim i dopunim. Mislim da je nečiji trud za nekoga mnogo vredniji od onoga što se može kupiti. Najviše volim da dobijam poklone koje je neko sam osmislio – priča ova trebinjska medicinska sestra.
Radmila slika u prozorskim oknima, a u svom hodniku od gipsane ploče i jupola napravila je prozor.
– U jednom momentu sam poželela da osvježim hodnik koji je pomalo mračan. Pošto sam nešto renovirala u stanu i ostalo je materijala improvizovala sam prozor. Sad imam pogled u svijet i iz hodnika – objašnjava uz osmjeh ova nadarena trebinjska kreativka.
Bez izložbi
Radove nikada nije izlagala. Nakon napornog rada u službi hitne pomoći osjeti pravu slobodu kad osmisli novu kreaciju za svoju dušu. Njena kreativnost je vidljiva i na svakom mestu u njenom stanu.
Na balkonu su od plastičnih flaša napravljene saksije za biljke, gdje sadi čak i krompir. Kao ukrasna biljka služi joj raštan, kupus karasterističan za jug Hercegovine, posađen u saksiju.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu