Ona sa majkom, ocem, bratom i dvije sestre živi u selu Suvaja kod Malog Požarevca, u opštini Sopot. Porodica je skladna, vole se, čuvaju i paze, ali priča o njima je veoma tužna. Oni nemaju baš ništa, izjeda ih nemaština, bukvalno ne znaju kako da izguraju naredni dan.
Uprkos tome, oni su nasmijani. Ekipu Blica dočekala sz ozarena lica majke Valentine (40), njene kćerke Biljana (13), Bojana (12), Jovana (3) i sin Nikola (10). Otac Saša (44) trenutno je na poslu, jedini je zaposleni u ovom domaćinstvu i on je taj koji pokušava da im obezbijedi hljeb. Da prežive…
Kuća u kojoj žive je trošna, oronula. Blato je svuda oko nje. Blato je i u kući. Nema poda, samo zemlja, a krov koji prijeti da se sruši prokišnjava. I nebo kao da se urotilo protiv njih. Cijeli maj pljušti kiša. Unutra kao da su napolju.
Kuća ne pripada nama, ona je na zemljištu preduzeća koje smo više puta molili da nam je ustupi. Struje nema, isključena je zbog velikog duga – kaže Valentina dok drži najmlađu Jovanu u naručju i sprovodi nas po kući.
U stopu je prati kćerka Biljana koja je kao najstarija preuzela brigu o bratu i sestrama.
– Volim da čitam, imam neke stare knjige pa učim iz njih, ali nisam neki đak. Pomažem mami oko brata i sestara. Ovdje ja spavam, ovdje sestra, Nikola i Jovana su sa mamom i tatom u sobi – objašnjava nam Biljana pokazujući rasklimani krevet na sprat koji koristi zajedno sa sestrom Bojanom.
U drugoj prostoriji jedan krevet – na njemu spavaju Valentina i Saša sa dvoje djece – premalo prostora za mnogo članova. Treća prostorija je potpuno nefunkcionalna, pa je Milovanovići koriste kao ostavu.
– Koliko god da se trudim da čistim, to je nemoguće očistiti, blato je svuda. Grejemo se na drva, imamo neku peć, a drva kad nam neko pokloni ili kad ih sami nađemo – kaže Valentina, mazeći po kosi Jovanu, koja joj se priljubila uz nogu.
Kad su ih pitali gdje se kupaju, djeca i majka su samo oborili poglede.
– Mi nemamo kupatilo. Imamo poljski ve-ce iza kuće, ali i on nije ograđen – kaže Bojana.
U stvari, to što oni zovu ve-ceom je nekoliko dasaka obraslih travom. Bolje nemaju. Stide se zbog toga, kažu da se zbog uslova u kojima žive i ne druže mnogo sa drugima.
– Ne zovem drugare, nemam gdje da ih dovedem. Ponekad kada želim nešto da gledam na televiziji, nastavnica mi dozvoli da ostanem u školi poslije nastave. To mi je jedina prilika da gledam ono što i moji vršnjaci – priča Biljana, za koju majka kaže da je vrijedna, ali da ne voli mnogo da uči, te da je imala psihičke probleme zbog kojih je sada na ljekovima.
Kuća bez vode je još jedna muka za ovu porodicu. Valentina mora svakog dana da ide do komšiluka da dovuče flaše sa vodom. Ponekad flaše s vodom nosi u jednoj ruci, a Jovanu u drugoj. Osmjesi na licima i nada bori se s tugom. Teško je porodici Milovanović – djeca svakodnevno pješače do škole, žive u mraku, uz svijeću, ali se nadaju da će i za njih doći bolja vremena. Dobrih ljudi još ima.
Kako da pomognete
Svi ljudi dobre volje koji žele da pomognu deci mogu da pošalju SMS na humanitarni broj 2552 ili da uplate sredstva na dinarski tekući račun “Blic fondacije”: 2750010221949709 90 ili na devizne račune 10221949724 45 – za uplate u evrima; 10221949711 84 – za uplate u švajcarskim francima i 10221949717 66 – za uplate u dolarima, OTP banka Srbija, a.d. Beograd
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu