Njih pet ima 16 djece, a 17. im stiže uskoro. Osim ljubavi prema djeci, zajedničko im je da su svih pet žrtve partnerskog nasilja, nekadašnje i sadašnje stanarke Sigurne kuće u Somboru, kažu za sebe šnajderke iz ove priče, piše Blic.
U jeku krize izazvane korona virusom odlučile su da se odazovu na apel Sigurne kuće, udružile su se sa pet mašina i pokrenule izradu zaštitnih maski za besplatnu podjelu. Nedjeljno su šile 1.500 maski.
Rade od kuće ili u Sigurnoj kući, kako kojoj više odgovara. Izrađuju još posteljine, suvenire, igračke, a višak prihoda ulažu u podršku ženama u osjetljivom trenutku, neposredno nakon izlaska iz servisa sigurnih kuća.
– Kad je uvedeno vanredno stanje, shvatile smo da je naša uloga važna u ovoj situaciji pošto znamo da šijemo. Inicijalna kapisla da se okupimo i organizujemo bila je poruka konstantno prisutna u vestima, a to je da smo u deficitu sa zaštitnim maskama. Tako je započela akcija koja je rezultirala sa oko 1.500 maski nedjeljno. Posljednja besplatna donacija od 500 maski poslata je ugroženim građanima u Novom Pazaru i okolini. Uprkos tome što nam lične i životne okolnosti nisu u tom trenutku bile naklonjene, željele smo damo svoj doprinos – rekla je Tamara Savović iz “Somborskih šnajderki”.
Sigurna kuća im je obezbjedila šivaće mašine, materijale grad Sombor, “S lizing” i mnoge druge kompanije. Srednja tekstilna škola im održava mašine.
Nakon završetka vanrednog stanja, javile su se kao neformalna grupa na konkurs “Trag fondacije” i dobile novac da se registruju i kupe prve materijale.
Nakon početnih poteškoća, upoznavanja sa materijalima i krojenjem, započele su proizvodnju singl i bračnih posteljina. Planiraju proizvodnju kuhinjskih kecelja i igračaka. Trenutno se, kako kažu, najbolje prodaju posteljine.
– Započele smo i program obuke novih žena. Izabrale smo formu socijalnog preduzeća, jer želimo da pružimo konkretnu podršku žrtvama nasilja nakon izlaska iz sigurne kuće. Pomoć se ogleda u podršci samostalnom stanovanju, koja podrazumeva plaćanje zdravstvenih pregleda, zajedničke odlaske kod lekara, nabavku knjiga i školskog pribora za decu i plaćanje komunalnih računa. Prije svega želimo da poručimo da alternativa uvek postoji, samo budite hrabre i ne dozvolite sebi da se uklapate u idealni profil korisnice sigurne kuće, nemojte da dođete u situaciju da postanete ekonomski zavisne. Ulažite u sebe, unapređujte svoje veštine i budite uvijek spremne za usvajanje novih. Pored institucionalne podrške, budite slobodne da uplivate u novi život ekonomski osnažene, jer to se pokazalo kao ključno – nastavlja naša sagovornica.
Baš ta žena iz sigurne kuće koja izlazi iz sistema i nema alternativu je idealna žrtva nasilja, dodaje Savović. Ona koja je emotivno i ekonomski ucenjena, sa djecom, bez kvalifikacija usled dugogodišnje neaktivnosti na tržištu rada, bez posla.
Sistem privremeno zbrine i bezbjednosno ih izoluje od nasilnika, ali nakon izlaska iz sigurne kuće žrtve su ponovo “na ulici” i prinuđene su da donose iznuđene odluke.
Zato se kako kaže, ne priča dovoljno o visokom procentu povratnica na uslugu sigurnih kuća, kao i broju povratnica nasilniku. Ti procenti oslikavaju nedostatak aktivnih programa ekonomske podrške.
“Somborske šnajderke” žele da postanu prepoznatljiv brend sa uspješnom socijalnom misijom i aktivnim programom za podršku žrtvama nasilja.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu