Dok jedni govore o izgradnji imuniteta kod djece, drugi ga koriste kao izgovor da im ostanak djeteta kući ne poremeti planove za taj dan ili na neki način potencijalno ugrozi posao.
Razlika je prisutna i među ljekarima, pa dok neki insistiraju na tome da dijete treba da ide i kada je prisutna sekrecija iz nosa ili kašalj u manjoj mjeri jer se tako “gradi imunitet“, drugi napominju da virusi uvijek mutiraju i da sve zavisi od stanja organizma nekoga ko se u tom momentu nađe na istom mjestu s djetetom čiji imunitet je u najmanju ruku tada upitan.
Problem je sveprisutan, često se žale i oni roditelji koji isprva nisu vidjeli problem u takvim odlukama, već tek kada njih pogode, a virusi ne pitaju nego haraju.
Nekada su se znale sezone i jasnije su bile podijele kada su pedijatri mogli da očekuju veći broj pacijenata određenih simptoma, ali već duže vrijeme to nije tako, pa su pojedine infekcije postale česte tokom cijele godine upravo zbog gorepomenute mutacije virusa.
Pedijatar dr Saša Milićević svojevremeno je u emisiji “Zdravo sa Ivanom” koja se emituje svakog ponedjeljka na Telegraf.rs upitan upravo oko toga kada bi trebalo slati dijete u kolektiv i zašto to neki roditelji čine i onda kada postoje jasne naznake da bi dijete moglo time da dalje ugrozi sebe ili druge.
– Nekada razumijem te ljude jer kažu: “Šta da radim, ostaću bez posla”. To je baš problem. Možda ta djeca nemaju bake i deke ili su oni stari ili im prijeti opasnost ukoliko imaju neko hronično oboljenje i onda se ljudi nađu u čudu. Mi ljekari kažemo: “Nemojte molim vas da ide sedam do 10 dana u vrtić” ako su to boginje ili mononukleoza ili nešto mnogo duže i onda nastane i taj problem – objasnio je.
Milićević je poručio da ljekari onda treba da budu dosljedni i da objasne roditeljima da moraju da se snađu jer je u interesu njihovog djeteta, ali i u interesu druge djece.
Upitan u “Zdravo sa Ivanom” koje je onda to prirodno rješenje koje se nameće oko dolaska djece koja nisu potpuno zdrava u kolektiv i kako zaštititi svoje dijete, pedijatar je objasnio da ne postoji tako nešto kao sterilan organizam. Suština je u stanju u kom se u tom momentu nalazi.
– Svako dijete nosi neki virus, pa i mi odrasli imamo. Naš organizam nije sterilan, ko zna koje viruse imamo, pa ako naiđemo na neku osobu koja je osjetljiva, mi ćemo joj prenijeti. On će reći: “Od koga li sam dobio”, a možda upravo od nas. Tako isto i roditelji djeci mogu da prenesu – objasnio je.
Rekao je da smo svi nosioci nekih klica i da se na taj način stvara imunološki sistem jer imunitet reaguje na izazove.
– Ali nije dobro i nije pošteno ako dijete ima jaču infekciju da se dijete pošalje u vrtić. Ni zbog svog djeteta, a pogotovo zbog druge djece. Onda će se mnogi drugi razboljeti – rekao je Milićević.
On je skrenuo pažnju na još jednu alarmantnu situaciju, kada roditelji svjesno šalju djete u kolektiv uz rečenicu: “Zašto ne bih, vraćam ga nazad, pa on je tamo i dobio”.
– Ali recimo ako su to male boginje, ako je to varičela, to ne treba raditi jer dijete treba da bude izolovano koliko može – naveo je doktor primjer za Telegraf.rs
Uvijek postoji opcija da roditelji jednostavno ne prepoznaju na vrijeme jer nije bilo jasnih naznaka i dijete je bilo u periodu inkubacije, ali češće je problem u nekoj drugoj sferi – otvaranju bolovanja, smanjenju primanja, riziku od gubitka posla.
Postoje i primjeri kad problem ostanka kući dok se situacija ne sredi nije ni alarmantan, ali jednostavno remeti postojeće planove roditelja ili oni smatraju da “nije tako strašno” zanemarujući činjenicu da nekom drugom, ipak, može biti.
Ne treba zanemariti da u okviru porodica mnogi imaju i bebe ili neke članove oslabljenog imuniteta ili koji boluju od neke hronične bolesti, dakle osobe koje bi bile izložene i potencijalnim komplikacijama, pa nije na odmet razmisliti jer sopstvena neugodnost nekome može biti i veća opasnost.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu