Odavno smo već prestali da slinimo na pomen basnoslovnih cifri koja mjesečno liježu na račun državnih parlamentaraca, a koja u pojedinim slučajevima prelaze čak i 6.000 KM.
Kada tome dodamo i sve druge privilegije koje imaju, onda slobodno možemo reći da je posao državnog parlamentarca najpoželjnije radno mjesto u BiH.
I dok jedan hirurg, koji svaki dan spasava ljudske živote, mjesečno ponekad jedva uspije da navuče do 2.000 KM, državni parlamentarac samo za paušal dobije 750 KM. Time parlamentarcima prosječna mjesečna radnička plata u BiH dođe kao džeparac.
I nije najveći problem u njihovim mjesečnim primanjima, koliko u činjenici da njihov rad nekada nanosi više štete nego koristi toj istoj državi koja ih tako bogato nagrađuje za „posao“ koji obavljaju.
Umjesto da vrijeme koje provedu na državnim „jaslama“ iskoriste kako bi napravili nešto konkretno za državu i građane, većina njih to vrijeme koristi kako bi što bolje obezbijedili sebe i članove svoje porodice.
Zašto nikada niko od njih nije potegao pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa građana BiH, kada su u pitanju njihove mizerne plate od kojih jedva krpe kraj s krajem. Ili, gdje je vitalni nacionalni interes kada su u pitanju oni koji mjesecima rade, a ne primaju plate, ili pak uopšte ne rade jer nemaju posla.
Da im je zaista stalo do države i građana, državni parlamentarci bi prvi trebali da ustanu i kažu da se odriču polovine svojih primanja nauštrb gladnih i siromašnih, ili pak plata medicinskih radnika, koji nam svakodnevno napuštaju zemlju. Čak i kada bi se odrekli polovine svojih primanja, opet bi bili na ljestvici daleko najplaćenijih radnika u državi. Kada tome dodamo vrijeme provedeno na poslu i njihovu efikasnost, s pravom možemo reći da bi im i to bilo previše.
Jednom rječju, državni parlament nam je postao preskup sport. Gotovo nikakve koristi od njega, a iziskuje mnogo para za održavanje.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu