Zašto ne bismo? Tu imamo sve, smještaj, hranu, oprano, popeglano, kao u najluksuznijem hotelu. Ali, nemamo svoju slobodu. Nemamo svoj prostor u kom možemo živjeti život kakav želimo.
Ovakva pojava u psihološkim krugovima često se naziva „Petar Pan sindrom“ ili „produženo djetinjstvo“. Te pojave označavaju osobe u svojim odraslim godinama, kada se već očekuje da zasnuju i svoju porodicu, koje ipak ostaju da žive u roditeljskom domu, u svojoj (dječjoj) sobi.
Često kažu da zbog ekonomske situacije nisu u mogućnosti da se isele ili da „nisu ludi“ da se isele jer ovde imaju sve što im treba, besplatno. Iza ovakvih izjava najčešće se krije strah i to dvije vrste straha strah od nepoznatog i strah od neuspjeha.
Ako od malih nogu nismo bili samostalni, ako su nam roditelji govorili – neka ja ću, nemoj ti si mali/a, nisu nam davali obaveze niti smo sticali radne navike, teško da možemo odjednom biti samostalni i moći da živimo samostalno. Za to je potrebna priprema mentalna, psihička i emotivna.
Da, ekonomski jeste zahtjevnije za iznijeti, ali ako je osoba radno sposobna i ako je odlučila, može napraviti plan da skuplja novac nekoliko godina i da tek onda realizuje svoj plan. Ovako, priča o ekonomskoj nemogućnosti više služi kao izgovor da se prikrije strah. Sa druge strane, šta ako odemo pa vidimo da je teško ili da ipak ekonomski to ne možemo izdržati, te odlučimo da se vratimo?
To ne treba shvatiti kao neuspjeh, jer uvijek možemo pokušati ponovo sa više znanja i iskustva nego ranije. Ako pokušamo, znaćemo na čemu treba još da radimo da bismo uspjeli.
Mnogi ljudi osjećaju dužnost da ostanu u roditeljskom domu, jer misle da njihovim odlaskom porodica ne bi opstala. To je veliki teret za jednu osobu i ta osoba možda preuzima ulogu koja nije njegova/njena. Roditelji su subsistem koji treba da osposobi djecu da krenu u svoj život slobodno i bez tereta koji njihov partnerski odnos ili odnos sa drugim ukućanima nosi. Ako to nisu uspjeli, roditelji treba da porade na tome, djeca ne.
Porodica uvijek ostaje porodica, gdje god da njeni članovi žive. Porodica u kojoj su roditelji razvedeni ostaje porodica, roditelji ostaju roditelji, ali nisu više partneri i to je jedina razlika. To nije teret koji djeca treba da nose.
Ukoliko pokušavate da se osamostalite najvažnije je donijeti odluku o samostalnom životu i stati iza te odluke. To nije uopšte lako. Nakon toga treba pripremiti plan akcije – šta je sve potrebno učiniti da bi se plan ispunio.
Možete razgovarati sa osobama koje već žive samostalno, kako to izgleda, šta im je bilo najteže, koje su prednosti i mane samostalnog života. Takođe, važno je razgovarati sa bliskim osobama o svojim strahovima. I prepustiti se jer ne možemo znati šta nas čeka izvan roditeljskog doma ukoliko ne pokušamo.
Aktuelna pitanja
Srpskainfo je za vrijeme vanrednog stanja u Republici Srpskoj, zbog pandemije novog korona virusa, u saradnji sa Društvom psihologa objavljivala autorske tekstove psihologa u nastojanju da olakšamo svakodnevnicu. Budući da je ukinuto vanredno stanje i da su mnoge epidemiološke mjere ukinute i relaksirane, nastavljamo sa tekstovima koji će se baviti svakodnevnim, aktuelnim pitanjima.
(Gordana Ružić, psiholog i porodični sistemski savjetnik)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu